Šesto i kusur strana Otadžbine u svom su možda i najbitnijem sloju jedan veliki disput o tome šta je to što ubija dobre i nedužne ljude ako mu namerno ili slučajno stanu na put
Osećanje oslobođenog prostora nas podseća na moć ne samo jezika kao sistema, nego i otvara polje asocijacija, nagoni nas da se referišemo naspram sopstvenog jezika, koji je danas u inflaciji informacija koju živimo sve nejasniji. Pitamo se koliko ne umemo da artikulišemo ono što osećamo ili mislimo
Vudi Alen je nedavno otkazan, prebrisan zbog onoga o čemu se glasno pričalo pre tridesetak godina, a što je, eto, bilo u korenu glavnine njegove autorske poetike u aspektu opsesivnih tema i motiva
Na kojoj tački se susreću vrhunski izdanak najambicioznije sorte evropskog viđenja arthaus filmskog izraza i samo naoko tipski primer vrhunske holivudske animacije
Njegova filmografija i teatarski opus ostaju naša zajednička kultura sećanja, pa je tako i ovaj lament tek nešto više nego pokušaj da Borisa Komnenića ne svedemo na Bolji život, jer svih prethodnih trideset godina nipošto nije bilo tako
"Miša Vasić me je jednog dana, početkom 1990. godine, obavestio da se osniva prvi privatni nedeljnik u Jugoslaviji i da bi bilo lepo da se pridružim. Rekla sam dobro, dobro, ali prvo idem Transsibirskom železnicom u Kinu, gde sam ostala dva meseca"
Kada autoritarna država odluči da nešto uradi, nema te procedure ili "struke" koja je može sprečiti u realizaciji. Negde gore je doneta odluka da Dara iz Jasenovca ima biti kandidat Srbije za Oskara za najbolji strani film, pa se tako i desilo. Kakva sad pravila kada je stradanje u pitanju! Kada je film, za mnoge očekivano, ispao iz trke za Oskara, režiser Antonijević je konstatovao otprilike da je u pitanju antisrpska zavera i da "na Zapadu nema ništa novo"
Milovića je obeležila sudbina Jugoslavije i nemogućnost da se ona pretvori u "zajednicu razlike", umesto u mnoštvo sukobljenih identitetskih politika koje su je odvele u rat i raspad
Dva filma koja su se gotovo istovremeno našla u kino-ponudi Srbije, reklo bi se, dragovoljno upadaju u zamku uopštavanja, insistirajući na srednjačenju i stopostotno proverenim zahvatima kao prečici
Povodom 40 godina izdavanja kompilacije Paket aranžman, objavljujemo redak dokument – dosad nepoznatu, anonimnu recenziju izašlu u malo poznatom fanzinu "Raison d’être", koji je tog februara 1981. u svega pet primeraka umnožila istoimena beogradska grupa (poslednji poznat sačuvan je u kolekciji Dejana Anastasijevića)