Čak i da nije branio svoje zanimanje za reči na kojima se mogu videti "otisci ljudskih prstiju" semantičkim argumentima, Dragoslava Andrića nije bilo moguće pokolebati u njegovim namerama da sakuplja izraze koji se neće naći u nekom rečniku književnog jezika; on je strasno voleo taj razbarušeni i neobuzdani jezički varijetet, od koga je zazirala većina njegovih kolega