Tko je malo poornijeg uha barem prošao kroz našu Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i Makedoniju, dakle sredinu, jug i istok Jugoslavije, znaće dobro na što mislim kad kažem "patničko" lice našeg narodnog melosa. Taj tip pjevanja koji se nazivlje kadgod "bosanskim", kadgod "srbijanskim" (ili "starosrbijanskim"), a ponajčešće "makedonskim" – jer se obično Makedonija smatra ognjištem i rasadništem te pjesme – pokazuje sve jaču tendenciju ekspanzije prema sjeveru i zapadu, sve do u hrvatske i slovenačke kajkavske krajeve. Istinski on živi samo u onim pomenutim južnim i istočnim krajevima, tu mu je korijen i atmosfera; svagdje drugdje izlazi iznakažen i zakinut