"Osam godina su radili na ovom zadatku i na kraju su se spustili na Mars tačno u minut." U IT-svetu gde projekti rutinski kasne a nekih 30-40 odsto nikad se i ne završi ovo je uspeh vredan poštovanja.
Razumljiva je radost koju su u trenutku uspeha osećali inženjeri koji su učestvovali u razradi čitavog koncepta. Migel San Martin, jedan od njih, kaže: "Godinama smo se spremali za najgore, nije lako zaboraviti na taj strah. Ali to je ono što mi inženjeri radimo: činimo da nemoguće postane moguće." Naravno, prava avantura tek počinje. Kako kaže direktor misije Majk Votkins: "Došli smo ovde ne da bismo sleteli i time se hvalili već da bismo vozili po Marsu i bavili se naukom, kompleksnom, uzbudljivom i lepom"
Malo kome ukus što viršli, što kobasica u zemički, naročito senfa, nije urezan u sećanju kao "pozitivan". Ipak, da li su te viršle i kobasice, taj senf bili baš toliko lepi kako ih se lepo sećamo? Da li ukus "za nezaborav" može da bude ponovljen
Krajem prošle nedelje, nekoliko dana pre nego što je Stiven Morisi uporedio "patriotsko" olimpijsko izveštavanje britanskih slobodnih medija sa propagandom u Nemačkoj 1939. uz opasku da se "London sigurno afirmisao kao superbrend, ali ostatak Engleske tone u beznađe i besperspektivnost a posledice ekonomske katastrofe osećaju se na svakom koraku", pojavili su se glasovi da olimpijska slika glavnog grada Ujedinjenog Kraljevstva nije tako idilična kako se ispočetka činilo
Na 45. rođendan Džona Kenedija već podgrejane glasine o njihovoj tajnoj vezi ponovo su se raspalile – politika, moć, tajna, šou-biznis, prevara, seks... Sve se odjednom izmešalo. Merilin je umrla tri meseca kasnije, a na Kenedija je izvršen atentat u jesen iduće godine