Pandemija, psihologija i ekonomija, Kosovo, Amerika i Rusija, EU i reforme, opoziciona kuvanja, Crna Gora – to su ključne teme i ključni izazovi za dolazeću srpsku jesen i zimu
Zdrav razum nalaže da je za vreme pandemije prilagođavanje različitim potrebama i uslovima u različitim školama nešto što bi trebalo podržati kao princip. Prilagođavanje i lokalizacija imaju, međutim, smisla samo u decentralizovanim sistemima u kojima je obrazovanje odvojeno od političkog uticaja. U uslovima srpske partokratske države u kojoj su i škole postale partijske ispostave, ministar ne postavlja samo direktore na osnovu lojalnosti partiji, već su direktori naviknuti da za gotovo sve čekaju instrukcije ministarstva, pa je nerealno očekivati da će ovo iznenadno prebacivanje odgovornosti u prekratkom vremenskom roku dati željene rezultate
Pandemija korona virusa je sasvim sigurno u određenoj meri uticala na sve, bez obzira na materijalni, društveni status i životne okolnosti. Ali dok u zemljama poput Velike Britanije, SAD i Kanade postoje institucije, statističke i naučne, koje beleže psihološke posledice krize, u Srbiji niko ne pita građane kako su, već im prosto naređuju da budu dobro. A nisu dobro
Može delovati apsurdno, ali litije koje su krajem 2019. i početkom 2020. godine organizovane u Crnoj Gori predstavljaju zvezdane trenutke crnogorskog građanstva. Ove molitvene šetnje su po svom karakteru i ciljevima primer građanskog otpora kakvim jedna savremena politička zajednica može samo da se podiči. I nema nikakve dileme – da je Đukanović znao koliko će loše posledice po njega i partiju čiji je predsednik proizvesti usvajanje onakvog Zakona o slobodi veroispovesti, nikada ga ne bi usvajao
I veliki privrednici su saglasni da će se prava dubina krize videti tek krajem godine. Rizici su, naravno, najvećim delom prebačeni na privatni sektor, s obzirom da je predsednik više puta izjavljivao kako su plate i posao u javnom sektoru – zagarantovani
Proglašenjem pandemije virusa korona, marta ove godine, tema migracija nestala je iz javnosti. Pitanje šta se sa ljudima u pokretu dešava postalo je "nezanimljivo" u javnom diskursu, osim među desničarskim snagama koje se ne libe da za svaki problem okrive baš izbeglice
"Pogledajte spomenike u Rimu, gradu prebogate istorije i tradicije – niti jedan nema 23 metra, ni približno. Najveći vajari i umetnici znaju da spomenici treba da budu što bliži ljudima, da ga oni mogu sagledati, osetiti, da mogu ostvariti komunikaciju sa njima i osetiti karakter"
Zanimljiv je podatak da je 2008. godine, posle predsedničkih izbora u SAD, tada dolazeći predsednik Barak Obama nasledio stopu nezaposlenosti od 5,8 odsto, dok predstojećeg predsednika očekuje poražavajuća cifra od 10,2 odsto