Da li Beograd sprema rezervnu opciju za slučaj odustajanja EU od proširenja na Balkan ili je reč o "pametnom balansiranju" male Srbije u odnosima sa velikim silama
Bilo bi dobro da, bar nakon što novi pravosudni dužnosnici budu izabrani, na uvid javnosti daju svoje biografije iz kojih se može zaključiti zašto su izabrani oni, a ne neki drugi
Kako su Beograđani videli "bitku za Beograd", šta se dešavalo u njihovom gradu tih dana i kako su se obični ljudi osećali, govori za "Vreme" Miroslav Nedić (86), inženjer u penziji
Slučaj iz Slovenije nije priča o nekoliko možda podmićenih lekara, već priča o tome kako farmaceutska industrija globalno postaje vlasnik medicinskog obrazovanja i koristi edukaciju kao marketinški alat u cilju stvaranja profita u Srbiji, Sloveniji, Nemačkoj, Americi, bez razlike
U noći 19. na 20. oktobar 1944. partizan Mladen Petrović, dok su se još razmjenjivale granate i rafali, razvio je jugoslavensku trobojku sa petokrakom na tada najvišoj zgradi u gradu – palati "Albanija". Beograd je konačno bio slobodan
"Mi oko ‘Naše reči’ nismo pripadali nikome osim samima sebi." Tim rečima poznati beogradski esejista tumači svojevrsni uticaj malog londonskog emigrantskog časopisa u razvoju opozicionog pokreta u predratnoj Jugoslaviji
Zahtev Ustavnom sudu da zabrani neonacističke i fašističke organizacije još jedna odgoda rešavanja problema i tako će ostati sve dok država jasno ne kaže da nasilje ne može proći i dok nasilnike i propagatore mržnje i zločina ne počne kažnjavati
Prema procenama države, ukupni troškovi deonice autoputa od Levosoja do Donjeg Neradovca, dužine 15,8 kilometara, računajući građevinske radove, izradu dokumentacije i eksproprijaciju trebalo bi da dostignu 77,2 miliona evra. Eksproprijacija je, međutim, zapela, jer se taj proces odvija u skladu sa odredbama nedavno izmenjenog zakona koji reguliše tu oblast. Zašto, objašnjavaju vlasnici zemljišta na jugu Srbije
Peti oktobar je u Srbiji dan jednog istorijskog prevrata, koji neki nazivaju srpskom baršunastom revolucijom. U pamfletima taj događaj glorifikovan je kao dan kada je Srbija rekla "dobar dan" slobodi, demokratiji, pravnoj državi i svetu. Neki ga opisuju kao političku revoluciju
Činjenica da su Rumunija i Bugarska danas članice Evropske unije, a da Srbija i Hrvatska nisu, pokazuje da je članstvo u EU više stvar političke volje Unije, nego realnog ekonomskog stanja ovih zemalja
Oni koji se danas čude vesti da se u Ministarstvu finansija razmišlja da se zakonom ograniči broj činovnika na pojedinim nivoima vlasti, verovatno i ne znaju da je patent "brojnog ograničenja činovničke klase" ovde odavno primenjivan. Možda bi mu se doista trebalo vratiti da Srbija ne bi danas imala 30 ministara, 67 državnih sekretara, 112 pomoćnika ministara i 52 savetnika ministara – a da o pomoćnicima i savetnicima u agencijama, carini, poreskoj službi, sudstvu, zdravstvu, prosveti, vojsci, policiji i drugim delatnostima i ne govorimo
Iako se javnost uznemirila zbog toga što bi Čume mogao da postane vlasnik jednog univerziteta, kada se uzme u obzir celokupna slika vlasništva nad privatnim visokoobrazovnim ustanovama u Srbiji, ispada da je u slučaju "Singidunum" situacija najčistija. Ako ništa drugo, reč je o poznatom kupcu
Da li je 20. oktobra 1944. Beograd bio oslobođen – ili je pao pod "komunističku okupaciju" – ostaje otvoreno pitanje za neke. Reč je, kao i u ovih šezdesetak godina, o klatnu političkih odnosa sa SSSR, pa sada sa Rusijom. Paradoksalno možda, ali Sovjeti, pa za njima Rusi, tu su bili dosledni i predvidivi, kako već priliči jednoj odgovornoj i planetarnoj imperijalnoj sili. Ovim našim nesrećnicima u Srbiji, međutim, teško pada da istovremeno vole Ruse i mrze komunizam, jer Rusi to nekako ne shvataju
Dobro razvijena infrastruktura služi zdravoj ekonomiji, koja utiče na podizanje kvaliteta života građana a takođe i na razvijanje industrije čitavih regiona. Zato je od najveće važnosti da i građani i industrija imaju pristup zdravom i modernom snabdevanju vodom, energijom i telekomunikacijama
"Problem je i u tome što se romski roditelji boje za svoju decu. Problem je u ranim brakovima i to što se devojčice od 12-13 godina povlače iz sistema obrazovanja zbog udaje, i o tome se nerado govori"
Da se sati i dani provedeni u uličnim demonstracijama i u javnim nastupima računaju kao radni staž, profesorka Srbijanka Turajlić verovatno bi odavno bila u penziji. Sve što je za to vreme učinila, učinila je bez želje za reflektorima, bez "šminkanja" onoga što želi da kaže, bez fraza koje dobro zvuče, bez želje da "unovči" svoj "borački staž", bez usiljene pristojnosti – ponekad besno, uz povišen ton, a ponekad tiho, skoro inkognito