Dodatno

Vreme nauke

Dvadeset devet

S.B

1. DAN: Ovomesečna predstava počinje u mraku. Mlad mesec izlazi na pozornicu leđima okrenut publici, postavljen između Zemlje i Sunca, kao Karađoz u pozorištu senki. Na glavnu scenu, u zenit iznad našeg meridijana, postavlja se u ponedeljak, 29. avgusta, u 12.49. Tokom narednih mesec dana doći će na suprotnu stranu svoje putanje oko planete, gde će biti pun i ponovo se vratiti na početni položaj u odnosu na planetu.

2. DAN: Dan kasnije počinje da se javlja uzan, ali svakog dana sve širi srp meseca. Sada je osvetljeno oko tri odsto njegove suve, kamene površine. Zemljin satelit je tamno telo koje ne zrači svetlost, ali je jedna njegova strana uvek osvetljena Suncem. Pošto Mesec kruži, taj deo, posmatrano sa Zemlje, svakog dana izgleda drugačije. Predstava na nebu naziva se menama ili fazama meseca.

3. DAN: Srp meseca postaje sve veći. Poslednjeg dana avgusta, kad iznad meridijana bude u 14.35, biće osvetljeno oko osam odsto mesečeve površine. Sada mesec na nebo izlazi ujutru, oko 7.35 i zalazi uveče oko 20 sati, pred Sunčev smiraj. U narednim danima sve kasnije će izlaziti i kasnije zalaziti, postajući prava noćna ptica. Sunce, međutim, zbog nagiba Zemljine ose, u ovo doba sve kasnije izlazi, ali ranije zalazi, tako da je svaki sledeći dan kraći za oko tri minuta.

5. DAN: Ugnuta strana srpa, između takozvanih rogova, postaje sve više prava, a na mesecu se, kako nastavlja put, sve više vidi njegov osvetljeni deo. Ostatak je u mraku ne zato što ga od Sunca zaklanja Zemlja (što se događa samo pri pomračenju Meseca i moguće je samo kad je pun), već zbog geometrije položaja. Mene su samo predstava za publiku na Zemlji – mesečev deo koji obasjava Sunce.

7. DAN: Mesec je stigao do prve četvrtine, što znači Sunce osvetljava pola njegove površine. Osvetljeni srp nije više ugnut, a linija nazvana terminator je prava. Međutim, dok je rastao, ljudi u publici su mogli da nazru kratere i iza nje, na tamnoj strani – to je posledica svetla iz gledališta, odnosno svetlosti odbijene sa Zemlje, koja zbog svoje veličine nije zanemariva. Takozvana "puna Zemlja", kako se vidi na Mesecu, svetli 80 puta jače nego pun mesec na zemlji.

15. DAN: Pun mesec. Ili, uštap. Izlazi u sumrak i uvek, svetli sve do jutra, između 12. i 13. septembra. Penje se polako do visine od oko 40 stepeni iznad horizonta, a u zenitu je oko ponoći. Zadivljeni gledaoci mogu da nameste satove prema njemu.

18. DAN: Osvetljena strana se polako okreće na drugu stranu, a mesec sve kasnije izlazi i kasnije zalazi, da bi, kad ponovo bude mlad, izašao ujutru. Dok se polako smanjuje, sve više se penje na horizontu. Petnaestog septembra je u zenitu na 56 stepeni. Inače, tada je njegova fizička udaljenost najveća i iznosi 406.033 kilometara. Mesec oko planete ne kruži po kružnici, nego po elipsi, ali to ne menja sliku na sceni i publika ne haje za to.

23. DAN: Poslednja četvrt, kasno noću 20. septembra. Tri dana kasnije dole u publici će, nezavisno od meseca, početi astronomska jesen – u petak, 23. septembra, dan će postati kratak kao noć i u 11.04 nastupiće ravnodnevica.

27. DAN: Za posmatrača koji predstavu ne posmatra iz partera, nego sa jeftinijom ulaznicom stoji na dalekoj galeriji – na zvezdama nekretnicama – sve je već gotovo. Mesec je obrnuo pun krug oko Zemlje za tačno 27 dana, 7 sati, 43 minuta i 11,47 sekundi, što je vreme koje se naziva siderički mesec (od sidereus, zvezdani). Međutim, celo pozorište, Zemlja i Mesec, u međuvremenu su se kretali oko Sunca, na suprotnu stranu. Zato, da bi stigao u početni položaj za posmatrača na zemlji, Mesec će morati da putuje još dva dana i pet sati, dok se ponovo ne poravna sa zvezdom. Zbirna predstava za publiku na planeti traje ceo sinodički (zbirni) mesec, tačno 29 dana, 12 sati, 44 minuta i 2,78 sekundi.

29. DAN: Kraj predstave.

Vreme nauke

Vreme nauke br. 29 u PDF-u

Vreme nauke, specijalno izdanje nedeljnika Vreme za nauku i tehnologiju, broj 29. Izlazi poslednjeg četvrtka u mesecu.

Uređuju: Slobodan Bubnjević i Marija Vidić

e-mail: vremenauke@vreme.com

Izdavač: NP Vreme

Suorganizator projekta: Institut za fiziku u Beogradu

Objavljivanje "Vremena nauke" pomaže Centar za promociju nauke.

Iz istog broja

Atlas naučnika

Šta je meni Galileo Galilej

Nikola Božić

Evropski centri nauke

»Kopernik« na Visli

 

Naučna infrastruktura

Gradilište u Petnici

 

Misterije

Bolest ludog meda

Ivan Umeljić

Nauka i kafa

Gledanje u šolju

M. Vidić

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu