Važan deo implementacije projekta "Haški tribunal – put suočavanja s prošlošću" jesu radionice za srednjoškolce i studente u okviru kojih se u otvorenom i neposrednom dijalogu razmatraju ključna pitanja vezana za procese saznavanja istine o sukobima u nedavnoj prošlosti i odnosi sa Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju. Radionice su organizovane u Beogradu (tri puta), Leskovcu, Kraljevu, Kragujevcu, Novom Pazaru, Priboju, Zrenjaninu i Novom Sadu. Jedna od najinspirativnijih i najsadržajnijih bila je radionica sa gimnazijalcima u Novom Pazaru, koju je Inicijativa mladih organizovala u saradnji sa nevladinom organizacijom "Urban in" 30. juna 2004. Mladi Novopazarci imali su priliku da tri i po sata provedu u razgovoru sa Aleksandrom Milenov, predstavnikom sekretarijata MKSJ-a, i Đorđem Đorđevićem, predstavnikom UNDP-a.

U prvom krugu razgovora iskristalisali su se sledeći stavovi učenika: "krivac ima ime", "odgovornost se mora personalizovati", "moraju se otvoriti sve arhive", "sve strane u ratu činile su ratne zločine", "zločini nisu izvršeni u moje ime"…

Mladi su govorili i o različitim stavovima o Haškom tribunalu koji preovlađuju u njihovoj bližoj okolini: "Tribunal je merodavan", "pristrasan je jer sudi samo Srbima", "kazne su neprimereno male", "treba da se sudi pred domaćim stanovništvom", "dobro je što se sudi van zemlje, jer je samo tako moguće da bude nepristrasan"…

Učesnici radionice su odnos javnosti prema Haškom tribunalu povezali sa rezultatima skoro završenih predsedničkih izbora, iznoseći uverenje da veća podrška Borisu Tadiću nego Tomislavu Nikoliću govori i da je među građanima veći broj onih koji su za saradnju sa Hagom.

Govoreći o granici između kolektivnog i individualnog, Đorđe Đorđević je apostrofirao da je kolektivna odgovornost logika rata, dok mirnodopskom okviru pripada individualna odgovornost.

Po završetku radionice mnogo učesnika je izrazilo želju da postanu volonteri Inicijative mladih.