Predizborna kampanja je počela. Ako je suditi po prostaštvu i opskurnim lažima kojim režimski tabloidi i botovi neumorno zasipaju Zdravka Ponoša, Vladetu Jankovića, Mariniku Tepić, Dobricu Veselinovića i druge kandidate opozicije, čovjek se mora zapitati u što je to Srbija pretvorena nakon deset godina vlasti naprednjaka.

Na primjer – u zemlju atomiziranih i preplašenih pojedinaca koji svoju lojalnost dokazuju opskurnom vulgarnošću? Ili u globalnog "tigra“ po proizvodnji govora mržnje? Možda u državu čiji su zaštitni znak poltronstvo i vulgarnost?

Ovdje je najgori građanski kukavičluk: na svaku kritiku režima u čijim je rukama moć nezabilježena u novijoj istoriji, slijedi demoniziranje onog tko je izgovori. Kao čist bonus, tu dolazi okretanje glave od afera i skandala vlasti direktno usmjerenih protiv javnog interesa. Kuda sve skupa vodi, čitalac zna i sam. Nikom ništa dobro nisu donijeli razbijanje u paramparčad javnog mnijenja i rigidna, duboko podijeljena sumorna država.

A dokle se stiglo u naprednjačkom dobu isključivosti i netrpeljivosti, svjedoči i slučaj Novaka Đokovića. Naime, pojedini oponenti vlasti vrijeđaju i "sahranjuju“ najboljeg sportaša Srbije svih vremena zbog susreta  sa Aleksandrom Vučićem. Pita li se itko od tih vajnih opozicionara o razlici između njih i Đuke kada je brutalno napao Đokovića zbog navijanja za Hrvatsku na Mundijalu u Moskvi? Obrni-okreni – isti su.

Da  bude jasno: kako god da obavlja funkciju, Vučić je predsjednik Srbije voljom većine. Mnogi se susreću s njim, pa zašto ne bi i Đoković – možda samo i iz pristojnosti poslije Australije. Njega niko ne može optužiti za govor mržnje ili političku nekorektnost. I pod dva – poput svakog građanina, Đoković je potpuno slobodan da podrži na izborima koga god hoće ako to želi. Sve što je postigao plod je talenta i rada, nipošto utjerivanja kapilarnih glasova.

Na kraju, uz odmjeravanje između vlasti i opozicije, u toku je predizborna kampanja i unutar naprednjaka. Aleksandar Šapić kaže da mu je Vučić obećao mjesto gradonačelnika Beograda ali… Zbog čega onda Goran Vesić ne odustaje od kandidature? Biće ipak da "šef“ još nije prelomio.

Catch all partija ima svoje prednosti, ali i mane. Dobro je što omogućava istovremeno zalaganje za dijametralne suprotnosti i obećavanje svakome sve što traži. Ozbiljan problem nastaje kad nastupi vrijeme odluke – tada nastaju razočarani nezadovoljnici, disonantni tonovi, sumnje, demoralizacija, preispitivanja…

Vučiću svakako neće biti lako izabrati između Vesića i Šapića. Ipak – moraće. Što god da odluči, tabloidi i botovi biće spremni. Za svaki slučaj.

 

Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com