Ana Brnabić je dokaz za bar tri političke konstante u Srbiji. Prva – najdulje traju prelazna rješenja; druga – poltronstvo se isplati; treća – samo Aleksandar Vučić odlučuje. Zato i nije bilo interesa za izbor predsjednika vlade: ona ili Miloš Vučević, sasvim je isto.

U tom pravcu, treći mandat Ane Brnabić (rekord od uvođenja višestranačja) u potpunosti će izgledati poput prethodna dva, posvećena do bljutavosti metanisanju pred predsjednikom Srbije. Vala i red je da bude tako: ona je sasvim njegova kreacije, bez truna ikakvog značaja u političkom životu.

Najvažnije u najnovijoj Vučićevoj promociji Brnabić jeste da joj je ograničio rok upotrebe do 2024. Moguća su dva motiva. Jedan kaže da Srbiju čeka teška zima i tko zna što još u naredne godinu-dvije, pa je Brnabić prihvatila "da primi metak“ umjesto Vučića: ona će za sve snositi odgovornost, a on steći tko zna koji "novi početak“.

Drugi motiv je proizilazi iz prvog. Navodno, Brnabić je odavno dosta premijerluka pa bi da se skloni na neko toplo i ugodno mjesto. Još dvije, po svemu sudeći napete godine, predstavljaju iznos otkupnine za veselo izjahivanje u zalazak sunca bez ikakvih materijalnih briga. No, nikad ne treba smetnuti sa uma trajnost privremnih rješenja, to jest promijenu Vučićevih planova i, shodno tome, obećanja.  Kako to izgleda, Vučević je dva puta osjetio već videći sebe u premijerskoj fotelji.

Posljednje Vučićevo obraćanje naciji zato je značajnije zbog Nebojše Stefanovića. Na njegovo mjesto kordinatora službi bezbjednosti doći će Ivica Dačić. Također, biće i zamjenik premijera. Otkud toliko naprasano ojačavanje lidera socijalista, do juče držanog u dubokom zamrzavanju? Pa zbog Stefanovića. On je primjer da Vučić ni po koju cijenu ne želi da bilo tko od  naprednjaka stekne imalo moći nezavisne od njegove.

A kako stvari stoje u Srpskoj naprednoj stranci, svjedoči i prenemaganje prilikom izbora mandatra, odnosno, mandatarke. U stranci koja tvrdi da ima oko 700 000 članava i orgromnu mrežu odbora, niko nije smio istaći kandidaturu za funkciju premijera, ponuditi plan i program rada, lobirati među članstvom… Naprotiv, ova partija je ustrašeno odbila da glasa o dva Vučićeva prijedloga – Brnabić ili Vučević – prepustivši njemu odluku. Znaju ti ljudi što rade, nisu blesavi da se zamjeraju jednom i jedinom.

Tako dan mrmota u Srbiji nastavlja trajati u nedogled: ista lica i fraze, isti Vučićevi monolozi, isto poltronstvo i afere… Ukratko – isto okamnjeno društvo i država. Zato pravo pitanje i glasi hoće li na kraju ostati i kamen na kamenu?

 

Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com