Predsjednik Srbije ne boji se nikog. Nikog?  Ne baš. Ima grupa ljudi kojih se toliko plaši da im ne dopušta da iznajme iole adekvatan prostor bilo gdje u zemlji. Otkud taj strah? Otud što inicijatori i potpisnici ProGlasa na svojim tribinama poručuju građanima da glasaju po savjesti, a ne da drhteći povjerenicima pokazuju uslikan listić.

Aleksandar Vučić se plaši i još jedne grupe. Ni ona ne može do prostora za skupove, niti doprijeti do najvećih medija. Odnosno, opozicija se tamo može čuti i vidjeti samo kad je demoniziraju ili u emisijama čiji je cilj simulacija političke rasprave.

Ovdje završavaju sličnosti. Mada je demokratska i provropska opozicija napravila veliki iskorak ujedinjavanjem na jednu listu, poslije je iščilila iz javnog života. Makar u Beogradu, idu joj u korist i atmosfera u društvu i ankete i autogolovi režima, ali nje gotovo nema nigdje. Zauzvrat, svaka tribina ProGlasa je događaj – kako se to već kaže u novinarskim krugovima.

Naravno, predizborna kampanja i aktivističko intelektualni angažman za povratak normalnosti u društvo nisu isto. Razlika je ogromna u organizaciji, neophodnom novcu, porukama i ciljevima koje zahtjeva izlazak na izbore široke koalicije Srbija/Beograd protiv nasilja i tribine Proglasa. No, kad se prebroje glasački listići, Bjelogrlić, Vlada Kostić, Peca Popović, Ceca Gojković, sudija Majić i ostali, neće biti odbornici,  poslanici ili gradski oci poput Marinke, Ćute, Mikija Aleksića, Pavla Grbovića, Dobrice, Vlade Obradovića i drugih  kandidata. Time stvari dolaze u egal.

Jasno je da opozicija u kampanji ne može ni izdaleka parirati prebogatoj naprednjačkoh mašineriji koja je uzurpirala sve državne resurse i najveći dio medija. No, ono što može i mora jeste da od svojih istupa pravi događaje, pokazuje snagu i tako uvjerava građane da promjena nije samo neophodna, nego i moguća.

Do izbora je ostalo 23 dana, vremena više nema. Sve što opozicija danas propusti, osvetiće joj se 17. decembra. Bude li tako, birači neće biti razočarani, nego prevareni.

Bijela, Vlada Kostić, Ceca, sudija Majić, Peca i drugi iz ProGlasa uradili su i rade sve što mogu na buđenju i podizanju građanske svijesti. Ali za njih niko – mada mnogi žele – ne može glasati. Sad je red na one iz ujedinje opozicije čija su imena na glasačkim listama da urade sve kako bi ubijedili građane da zaslužuju njihovo povjernje. Izgovore, kukumavčenja i samosaželjavanja više nema tko da sluša.

 

Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com