Kolumna

TV manijak

Južni vetar, na granici

Na samom početku, serija je imala ozbiljan problem moralne relativizacije. Obraća se mladim ljudima, njihovim jezikom, muzikom i estetikom, sa porukom da je važno preživeti i maznuti kintu. Promoviše se ozbiljna prevara o poštenom mafijašu, koji se trudi da preživi ratujući sa još gorim od sebe

Odmah na početku da razjasnimo stvari. Na RTS-u se emituje treća sezona megapopularne serije Južni vetar sa podnaslovom “Na granici”. Autor ove franšize je Miloš Avramović, koji je scenarista i reditelj, a glavni protagonista i producent je Miloš Biković. Od prve sezone pratimo sudbinu i život narko-bosa Petra Maraša, koji se uspinje na lestvici podzemlja u Beogradu, zatim u drugoj sezoni “Ubrzanje” izlazi iz zatvora i zagospodari Balkanom, da bi se sada praktično našao u centru globalnog sukoba Amerike i Rusije, bilo kroz Južni tok ili rudarenje litijuma.

Od prve epizode u fokusu su akcija, pucnjava, jurnjava besnim kolima i krvavi obračuni u podzemlju. Osim serije, postoji i film koji je bio izuzetno gledan u bioskopima i na televiziji, a zaštitni znak serije su i aktuelni hitovi hop hop i trep izvođača sa ovih prostora. Srbija je dobila svog serijalnog heroja, balkanskog kriminalca koji pokušava da mazne kintu i sačuva glavu i porodicu u surovom svetu. Do danas smo u jugoslovenskoj kinematografiji imali Kapetana Lešija, Šojića, Kekeca i Žiku i njegovu dinastiju. Sada je to zgodni narko bos, koji se dočeka na noge i u Americi, i u Rusiji ili Latinskoj Americi. Ukratko, svi objektivni pokazatelji govore da je Južni vetar uspešna domaća serija koja produkcijski zadovoljava svetske kriterijume. To je sve verovatno tačno, priznajem da sam od početka imao blagi grč u stomaku dok sam je gledao, a nažalost, taj grč je od sezone do sezone bio sve intenzivniji.

Na samom početku, serija je imala ozbiljan problem moralne relativizacije. Obraća se mladim ljudima, njihovim jezikom, muzikom i estetikom, sa porukom da je važno preživeti i maznuti kintu. Promoviše se ozbiljna prevara o poštenom mafijašu, koji se trudi da preživi ratujući sa još gorim od sebe. Lik je mudro izabran jer je potpuno nebitno iz koje je zemlje i koje je vere, pošto kriminal na Balkanu ne poznaje granice. Petar Maraš je utopija, koja je utoliko opasnija jer će klinci da se lože na zločin bez kazne.

Osim ove utopije, postoji još nekoliko vrednih pomena, a od kojih mi je verovatno i nastala ona muka. U podtekstu scenarija leži paralelna istorija, u kojoj događajima upravljaju moćni pojedinci i organizacije iz senke, bilo da se radi o tajnim policijama, narko dilerima ili stranim obaveštajnim službama sa Istoka ili Zapada. Ni danas ne znam da li u Južnom vetru Berček predstavlja BIA ili delove BIA, koji su umešani u sve nelegalne poslove. Tu su i agenti iz Rusije i Amerike koji žele da upravljaju Srbijom iz potaje. Maraš kupuje zemlju na trasi Južnog toka, ali se nađe usred globalnog sukoba moći.

Iz ovog mentalnog sklopa nastaju bezbrojne teorije zavere, koje svakodnevno možete gledati, recimo, na televiziji Hepi. Od vakcine, preko litijuma, do GMO, od 27. marta 1941. kada su nas zeznuli Englezi, do 5. oktobra kada su strane službe skinule Slobu jer je bio prvi protivnik Novog svetskog poretka. U ovom svetu građani ne postoje, a svet fukcioniše samo na osnovu dilova centara moći. Mi smo samo pioni u toj globalnoj partiji šaha i uzalud se ložimo na demokratiju i svoja prava. U svetu Južnog vetra stalno se trguje, samo se ponekad plaća novcem, a ponekad glavom.

Upravo pred kraj ove sezone, baš prošlog vikenda, video sam scenu u kojoj američki agenti putuju za Nedeljice. Glume ih Erik Roberts i Vilijam Boldvin, koji su deo internacionalne glumačke podele. Na prvi pogled, sve je super, negativce glume poznati glumci, manje popularna braća Džulije i Aleka, ali svejedno je serija dobila na težini. Oni u nekom džipu putuju ka Nedeljicama da bi dali kintu ekološkim aktivistima i podmitili ih. Scena počinje pišanjem uz elastičnu odbojnu ogradu autoputa “Miloš Veliki”, preko ograde, nakon čega neopranih rukica nastavljaju put. Osim intenzivnog osećaja prljavih ruku i propale prostate, onako uzgred objašnjavaju mehanizam građanskih protesta, izazivanje nemira, ukratko, poruka priče je jasna. Ovi što se bune u Nedeljicama su ili američki plaćenici, ili naivni korisni idioti koji su se primili na priču o ekologiji. Istini za volju, kasnije se pokaže da ni oni međusobno nisu cvećke, već žele da maznu kintu za sebe, ali šteta je već napravljena.

U megapopularnoj i gledanoj seriji, američki glumci govore isto ono što Predsednik i Premijerka godinama ponavljaju o Rio Tintu i eksploataciji litijuma. Stranci ulažu ogromne pare da spreče otvaranje rudnika, da se Srbija ne bi razvila. Samo veverice veruju u zelenu ekološku bajku. Figurativno rečeno, Boldvin i Roberts su se holivudski popišali po ekološkim aktivistima u Srbiji, svesno ili nesvesno praveći kampanju za Rio Tinto. Nisu pominjali Savu Manojlovića dok su piškili, ali je kamera u nekoliko navrata krupno slikala torbu punu para na zadnjem sedištu, a para je bilo onoliko koliko su dotični aktivisti tražili. Agenti su zaključili da ti “zeleni” i nisu toliko naivni.

Ko će onda, dragi gledaoci, da nas spase iz kandži tih belosvetskih bandita? Hoće li to biti Putin, kako nas iz večeri u veče uveravaju na televiziji Hepi, ili će to biti ruski agenti u Južnom vetru? Plašim se da će nam jedina nada na kraju biti narko-bos Maraš i njegova banda, koji će pobiti neprijatelje Srbije. Takođe, priznajem da mi glumci iz serije, naročito iz Maraševe bande, izgledaju kao putnici kroz vreme. Naime, skoro ceo fudbalski tim iz Montevidea sada je u bandi, samo im fale mali Stanoje i golub Blagoje. Ne brinite, siguran sam da će na kraju Maraš pobediti, samo nisam siguran da li će završiti u zatvoru.

Iz istog broja

Navigator

I posle TikToka, TikTok

Zoran Stanojević

Nuspojave

Paranje prošlosti unazad

Teofil Pančić

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu