Lični stav

Foto: M.A.

18. 8. 2023. / 7.16

Kako je Egipat dobio parče parčeta Zemunske ulice

Jedan deo jedne strane Zemunske ulice u Beogradu promenio je naziv u Egipatsku. Besmislenije od toga teško da može

Krajem jula ove godine, uz prisustvo gradskih i republičkih čelnika (i upadljivo odsustvo gradonačelnika Aleksandra Šapića), na Novom Beogradu je otkrivena  tabla sa natpisom "Egipatska ulica“. Time je zaživela Odluka gradske skupštine doneta u septembru 2022. godine da na teritoriji gradske opštine Novi Beograd jedna ulica ponese naziv u čast Egipta. Neposredni razlog za donošenje ove odluke bila je inicijativa ambasade Egipta u Beogradu da jedna ulica ponese naziv kojim bi se evocirali, ojačali i produbili saradnja i prijateljski odnosi između dve zemlje.

Prvobitna ideja bila je da se jedna ulica nazove po bivšem egipatskom predsedniku Gamelu Abdelu Naseru, ali je ona kasnije preinačena pa je pred nadležnu gradsku Komisiju za spomenike i nazive trgova i ulica, a kasnije i pred Gradsku skupštinu, stigla inicijativa da se jedna ulica nazove "Egipatska“. Opozicija je bila izričito protiv ove odluke i nije glasala za nju.  Evo zašto.

Pretnja stanara Zemunske ulice

U materijalima koje su odbornici dobili nedelju dana pre te septembarske sednice, nalazio se i Predlog odluke o dodeli naziva ulice na teritoriji gradske opštine Novi Beograd, u kojem je stajalo: "Ulici Zemunska  menja se naziv i određuje se nov naziv – Egipatska ulica.“ U Obrazloženju ove odluke navedeno je da se ona donosi na inicijativu egipatske ambasade, a da je za predloženo rešenje dobijena saglasnost nadležne Komisije za spomenike i nazive trgova i ulica.

Ništa, međutim, nije rečeno o tome zbog čega baš Zemunska ulica treba da ponese ovaj novi naziv, da li je ona i od kakvog simboličkog značaja za srpsko-egipatsko prijateljstvo i šta o toj promeni misle stanari ove dugačke ulice na Novom Beogradu koja se nadovezuje na Ulicu Tošin bunar, pa nastavlja u Vojvođansku ulicu. A onda su se oglasili stanari Zemunske ulice.

Nekoliko dana uoči održavanja sednice, odborničke grupe u skupštini Beograda dobile su dopis, odnosno peticiju 424 stanara Zemunske ulice u kojoj se kaže da su načuli kako će gradska skupština da odlučuje o preimenovanju njihove ulice i da su oni, ako je to tačno, protiv toga.

Ne sporeći potrebu da se jedna ulica u Beogradu nazove "Egipatska“, stanari su rekli da taj naziv treba da ponese neka nova i mnogo veća ulica, a ne Zemunska. U dopisu je stajalo i da Zemunska ulica svoje ime nosi od 1930. godine, da je to najstarija ulica na Novom Beogradu, da je tim pravcem krenulo i oslobađanje Zemuna krajem Drugog svetskog rata, kao i da se već nekoliko decenija u ulici održava i turnir u malom fudbalu koji se zove "Turnir Zemunska ulica“. Štaviše, Zemunska već jeste nekoliko puta menjala naziv, ali je svaki put voljom stanara vraćen stari naziv.

Stanari su na kraju zaključili da će svoje pravo da žive u Zemunskoj ulici braniti svim sredstvima.

Par – nepar ili dva u jedan

Nakon ovog faula, i želeći valjda da pokaže da brine o interesima  građana, gradska vlast je na sednici Skupštine grada odbornicima dostavila novi, izmenjeni predlog svoje odluke. U njemu je pisalo da se Zemunskoj ulici menja naziv u Egipatska, ali da se duž katastarske parcele kp 1478 KO Novi Beograd određuje ulica kojoj se dodeljuje naziv Zemunska ulica. Međutim, u Obrazloženju ove odluke navedeno je da će naziv "Zemunska ulica“ ostati u rezidencijalnom delu (te ulice), “što bi u prostornom smislu obuhvatilo stambene objekte sa neparnim kućnim brojevima”.

Drugim rečima, po tom rešenjeu, je jedna strana ulice trebalo da se zove Zemunska, dok bi se druga, gde navodno nema stambenih objekata, zvala Egipatska. Gle lucidnosti! Gle ingenioznog rešenja – dve ulice u jednoj.

Svako ko je makar jednom prošao Zemunskom ulicom zna da se rezidencijalni objekti u njoj nalaze i sa jedne i sa druge strane, dakle i sa one gde su parni brojevi. Pošto su to izgleda u toku sednice shvatili i predstavnici gradske vlasti, sa govornice smo od njih čuli još sumanutije objašnjenje – neće cela parna strana Zemunske biti preimenovana u Egipatsku, nego samo onaj njen deo gde nema stambenih objekata.

Znači, predlog je da jedan deo jedne strane Zemunske ulice promeni naziv u Egipatska. Koliko je ovaj predlog besmislen, ne treba dalje ni objašnjavati. Opozicija ga nije podržala, međutim vlast ga je svakako izglasala i on je stupio na snagu.

Tabla za nigde

Sad se postavlja logično (ako ovde ima mesta logici) pitanje: gde se nalazi Egipatska ulica? Prema tekstu odluke, trebalo bi da je cela Zemunska postala Egipatska, osim parcele 1478 koja se nalazi pored Zemunske ulice, s njene neparne strane. Prema slovu obrazloženja, to je samo parna strana Zemunske, a prema onome što smo na sednici čuli od gradskih vlasti, to je samo jedan deo te strane. Od pomoći svakako nije Planplus, pošto je na njemu Egipatska ucrtana kao jedno bočno parče na sredini neparne strane Zemunske ulice.

Čiilo se da bi sve dileme trebalo da  razreši tabla na kojoj piše "Egipatska ulica“ i koju su gradski čelnici svečano otvorili krajem jula. Međutim, ona tek donosi novu zbrku. Tabla je postavljena na kraju Zemunske ulice (s njene parne strane), bolje reći iza nje, na mestu na kojem je već počela Ulica Tošin bunar. Rezidencijalni objekti koji se nalaze na pravcu iza table, i sa jedne i sa druge strane, pripadaju Ulici Tošin bunar. Pošto je spoj Zemunske i Ulice Tošin bunar zapravo raskrsnica, nju i sa jedne i sa druge strane preseca mala bočna ulica u kojoj takođe ima više objekata različite namene. Međutim, i oni svi pripadaju Ulici Tošin bunar, a ne Zemunskoj.

Drugim rečima, tamo gde bi trebalo da počne Egipatska ulica, zapravo počinje Ulica Tošin bunar, tako da Egipatskoj ulici ne pripada ništa. I osim te jedne table, ništa drugo ni ne postoji.

Logična rešenja

Nazivi ulica su  važni i oni se ne dodeljuju tek tako.

Moj pokojni stric, koji je radio u IMR-u, pričao mi je da ih je krajem 1980-ih godina u fabrici u Rakovici posetio tadašnji egipatski predsednik Hosni Mubarak. Kaže da su radnici izašli u fabrički krug da ga pozdrave, da je dobio veliki aplauz, da je prilazio da se rukuje sa njima i da porazgovara i da mu je ceo taj događaj ostao u lepom i prijatnom sećanju. Pa eto, ako je gradskim vlastima manjkalo ideja kojoj ulici da dodele naziv Egipatska, i ako su hteli da izbegnu stambene zgrade, mogli su jedan deo duge ulice Patrijarha Dimitrija, u kojoj se IMR nalazi, da nazovu Egipatska. U njoj se uglavnom nalaze industrijski, a ne rezidencijalni objekti, a zbog pomenute posete postoji i određena simbolička veza sa Egiptom (koje u Zemunskoj svakako nema).

Mogla je za to da posluži i neka druga ulica koja ima veze sa događajima iz ere Pokreta nesvrstanih. Mogla je, na kraju krajeva, i neka novonastala ulica da se zove Egipatska. Sve je bolje od farsične promene naziva jednog dela jedne strane već postojeće ulice, koju treba da otelotvori svečano otkrivena tabla za nigde.

Pa ipak, ovakvo ponašanje gradskih vlasti uopšte ne treba da nas čudi. To je u duhu dugogodišnjeg manira naprednjačkog vladanja i u Beogradu i u Srbiji. Na ovom primeru se samo kao na dlanu vidi sva pošast njihovog "rada u javnom interesu“: predlaganje odluka bez ikakvog konsultovanja sa onima kojih se one tiču, menjanje odluka u hodu, nehajno i bahato insistiranje po svaku cenu na besmislenim i štetnim rešenjima, otaljavanje prijateljskih odnosa sa drugim državama, inaćenje opoziciji.

Prijateljstvo između Srbije i Egipta je važno i ono zaslužuje ulicu koja je simbol spajanja dvaju naroda i koja nekuda vodi, a ne nepostojeću ulicu, koliko god naprednjaci bili ubeđeni da i nepostojeće ulice nekud vode. Mogu samo da ih odvedu u poraz na sledećim gradskim izborima, a iza njih će ostati da na vetru škripe Potemkinove table.

Autor je odbornik Demokratske stranke u Skupštini grada Beograda

 

Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com

 

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu