Kolumna

Navigator

Pirati sa Amazona

Znate već taj čudni osećaj, negde ste nešto ostavili, sami ste bili u kući, sto posto je bilo na tom mestu, a sada ga nema. Nema ga nigde, kao da su ga odneli duhovi. E, sada to isto i na vašem kompjuteru. Radili ste na nekom dokumentu, sve ste pažljivo čuvali, bekapovali. Potražite ga danas, a teksta nema, ni u pretraživaču, ni u registru, nigde. Postoje dve mogućnosti, ili ste zapatili neki mnogo gadan virus ili poslujete sa Amazon.com prodavnicom koja je uvela fini običaj da vam briše elektronske knjige ukoliko vam ih je nelegalno prodala.

Ovo je možda malo preterana tvrdnja s moje strane, ali je suštinski tačna. Pre nekoliko nedelja Amazon se suočio sa glupom situacijom. Jedan nezavisni izdavač ponudio je preko njihovog servisa izvestan broj elektronskih naslova koje su ljudi navalili da kupuju. Sve elektronske knjige bile su predviđene za čitanje na sve popularnijem Amazonovom čitaču-kompjuteru Kindle. Onda se ispostavilo da taj izdavač nema prava da prodaje te knjige, vlasnici prava su se pobunili i Amazon se dosetio da svim kupcima obriše knjige sa uređaja i vrati pare. Možete zamisliti reakcije onih kojima se knjiga izbrisala usred čitanja. Tek, predsednik Amazona Džef Bezos pre neki dan javno je priznao da su napravili glupost, da je to bila invazija na privatnost njihovih korisnika i da za taj čin, koji je u suprotnosti sa njihovom politikom, nema nikakvog opravdanja. U tom kajanju malo mu je pomogla činjenica da se među izbrisanim knjigama nalaze i dela Džordža Orvela, pre svega 1984. i Životinjska farma.

Zato je sva slobodoumna javnost iskoristila ovaj slučaj da pokaže kako internet može biti sredstvo kontrole i kako je moguće ulaziti u nečiji računar i po njemu brisati sve što smatrate nepodobnim za čitanje. Potpuno je svejedno da li se radi o piratskoj verziji neke knjige ili zabranjenom političkom tekstu. Veliki brat, u ovom slučaju gospodin Bezos, određuje šta sme, a šta ne sme da se čita. Nije ni čudo da se sada toliko stidi, a ne treba se čuditi ni kada razni drugi, debljeg obraza, krenu da rade isto pozivajući se na njegov slučaj.

Nezavisno od ovoga, ali vrlo u vezi, jeste najava Asošiejted presa da će od sada pratiti šta se na internetu dešava sa njihovim sadržajima. To jest, da li ih njihovi pretplatnici koriste onako kako je ugovorom predviđeno ili malko preteruju sa objavljivanjem. Ako nisu platili da neki sadržaj objave i na svom veb-sajtu, onda to ne smeju da rade, a AP je najavio da će fotografije i tekstove ubuduće skrivati "mamce" koji će njegovim pretraživačima dojavljivati gde je sve nešto njihovo objavljeno.

U oba slučaja u pitanju su pare. U prvom, Amazonovom, nezadovoljni vlasnici autorskih prava traže svoj deo, a i ovaj AP-ov bi se mogao svesti na isto. Varaju posrednici, a trpe korisnici.

Ali kada pomislite na sve te mamce i brisanja fajlova, neminovno vam se javlja inspiracija za 1984. verzija 2.0 ili ako baš hoćete za 2084. Autor bi, ako je iskren, morao u prvoj rečenici da se odrekne svojih prava na tekst.

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu