Debata Zorana Lutovca i Milenka Jovanova na RTS-u spada u naučno uočene i opisane pojave: predstavnik vlasti vrijeđa i provocira – u konkretnom slučaju, šef naprednjačke poslaničke grupe – a ovaj iz opozicije – dakle, predsjednik Demokratske stranke – kako god se postavi, ne valja.

Ako trpi i guta, onda je šonja. Ukoliko pokuša uzvratiti sličnom mjerom poput Lutovca, ispada da su svi isti. Režim ovako redovno zavaruje šamar opoziciji. U prvom slučaju – kako glasati za onog koji nije u stanju ni sebi pomoći; u drugom – kakva li je to razlika između vlasti i opozicije?

Zapravo, postoji samo jedna. A to je da svaki birač i te kako dobro zna tko mu sad i odmah može zaposliti šurnjaju, asfaltirati prilaz do kuće, nabaciti poslić, omogućiti ugradnju, završiti papire i još mnogo toga, ovako ili onako. Parlamentarizam, vladavina prava i pristojnost ne sipaju se u traktor – glasi parafraza velikog mislioca iz Jagodine, Dragana Markovića Plame.

U svakom slučaju, rezime je jednostavan: političke debate u Srbiji služe da bi vlast pokazala silu i moć, odnosno – ubjedile narod da se ne nada nikakvim promjenama. I tako, vala, duže od decenije.

Mora li tako, može pitati čitalac. Mora. Gotovo devedeset posto medija je pod direktnom ili indirektnom kontrolom vlasti. Urednici i novinari u njima dovedeni su u poziciju stalaka za mikrofone prilikom zavarivanja šamarčina. Istupa iz te uloge – to jest, profesionalnog reagiranja – toliko je malo da odmah "zapali mreže“.

Kad je već tako, a jeste, kako je na drugoj strani, kod ono malo preteklih nezavisnih medija. Nikako, tamo nema debata. Zašto? Zato što  predstavnici vlasti odbijaju bilo kakav kontakt s njima. Oni se dobro osjećaju samo u sredinama koje strogo kontroliraju. Svagdje drugdje mucaju, štucaju i hvataju zrak kao pred streljačkim strojem. Ako neko ne vjeruje neka pogleda intervjue Vučića ozbiljnim medijskim kućama iz inostranstva.

Sve ovo je odavno poznato. Čemu onda tekst? Odgovor je u podsjećanju da je Srbija pred izborima. Ukoliko opozicija nastavi da iste stvari radi na isti način – uključujući i pristajanje na zavarivanje šamarčina – neka joj ne bude čudno što će biti isti rezultat kao i ranije.

Građani kukanju ne vjeruju. Skrivanja iza falš debata i objava po društvenim mrežama neće ništa promijeniti, ali bi mogli izlazak opozicionih prvaka na protestima pred građane i direktan dijalog sa njima. Nije to za svakog, biće zvižduka i dobacivanja. No, nije ni svako za politiku što god mislio o sebi.

 

Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com