Koliko nas je bilo 19. maja 2023? Neki kažu – nikad toliko od Petog oktobra 2000. Drugi tvrde – i više nego tada, možda najviše ikada. Zapravo, nije ni važno: Beograd je svjedok vjerovatno najdostojanstvenijeg okupljanja građana u svojoj istoriji. A da sve bude još impresivnije, dan ranije se praktično nije znalo vrijeme okupljanja niti – pred sam početak protestne šetnje – da li je cilj ponovna blokada Gazele ili nešto drugo.

Opet, nije bilo bitno. Narod je izišao na ulicu uslijed moralnog imperativa, ličnog i kolektivnog. Niko ništa slično ne pamti, niko ništa nije trebao objašnjavati: staro i mlado koračalo je u ogromnoj, višekilometarskoj koloni osjećajući iz stomaka da se horor legitimiziranog govora mržnje, agresije i nasilja mora konačno okončati. Svojom dirljivom ozbiljnošću i dostojanstvom, svi ti ljudi su pokazali kako izgleda alternativa bahatom, bezdušnom i neodgovornom režimu koji isisava svaki atom normalnosti i suvislosti.

Mogu vlast i njeni mediji pričati što god hoće, mogu lagati koliko hoće, ali okupljanje 19. maja u svojoj biti nije bilo političko, već prvenstveno civilizacijsko. Atmosferu toleranicije, zdravog razuma i disanja slobodnim plućima, pokušale su omesti fašističke grupice na sisi Službi – isključivo bi napadali žene i brzo bili otjerani. Inače, na njihove verbalne provokacije niko nije obratio pažnju.

Pročitajte još Aleksandar Vučić uzvraća udarac: Posle kontrakomemoracije sledi i kontramiting

Ako je Aleksandar Vučić planirao da na svom mitingu zakazanom za 26. maj pokaže snagu na ulici, unaprijed je izgubio. Ma koliko mobilizirao ljudi i autobusa,  ma koliko podijelio dnevnica i sendviča, to neće biti ništa drugo izuzev usiljene i otužne farse. Nikad nije isti, niti može biti, moral ljudi koji slobodno zastupaju ono što misle i osjećaju i moral ucijenjene, zastrašne i podmićene partijske gomile. Narod to prepoznaje i vrednuje. A koliko se naprednjacima srozala energija i samopouzdanje, svako može uvidjeti ako usporedi njihov skup u Pančevu i onaj građana Beograda, održanih istog dana u isto vrijeme.

Što će biti dalje?

Za najveću krizu svoje vlasti prvenstveno je zaslužan sam Vučić. Skupa sa ekipom, svakim istupom od tragedija 3. i 4. maja izvodi na ulicu hiljade novih građana. O aktualnoj pogubljenosti režima svjedoče bar dvije činjenjenice. Prva: kao pravi preplašeni autoritarac, Vučić masovna okupljanja građana proglašava za rabotu zapadnih tajnih službi i zaziva one "bratske sa istoka“; trtareći zapravo od neke nove forme Petog oktobra, kanda se poistovjećuje sa Putinom obećavajući da u Beogradu neće biti Majdana kao u Kijevu.

Pročitajte još Sinoć u Beogradu: Za svu našu decu

I druga činjenica: ozbiljnu ličnu nesigurnost šef države demonstrira istovremeno vrijeđajući opoziciju i nudeći joj pregovore. Možda računa da bi neke od tih stranka  – generalno uzajmno surevnjivih – mogle prihvatiti kozmetičke mrvice, a on izbjeći suštinske ustupke. No, ima li majčinog sina koji u ovome trenutku išta može vjerovati Vučiću, kako u zemlji, tako i izvan nje? I za to je sam zalužan.

Dakle, što nas čeka? Ishitrene, nepripremljene akcije na nervnoj bazi neće i ne mogu ništa odlučiti. Ono što i te kako može jesu dostojanstvo, nenasilan otpor, istrajnost i odlučnost građana. Baš onako kao 19. maja 2023.

 

Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com