Treba srpljenja, živaca i vremena, ali valja slušati obraćanja predsjednika Srbije. Svašta čovjek može čuti. Recimo – "Đuka je pošten čovjek“. To je valjda krunski argument da advokat Predraga Koluvije Vladimir Đukanović nije nudio Slobodanu Milenkoviću 100.000 evra za sabotiranje Jovanjice kao što je inspektor naveo u službenoj bilješci. Ili nije?

No, pravo tupilo od nekuženja – kako kaže Robi K, literarni junak Viktora Ivančića – tek slijedi. Vulin je htio procesuirati i smijeniti Milenkovića, kaže Vučić. Zašto nije? Zato što ga je on zamolio "da se strpi.“ Opa Bato (Gašiću).

Zbog čega li je bivši ministar policije i sadašnji direktor BIA – inače, pod američkim sankcijama zbog sumnje da je upleten u narko biznis – htio uhapsiti načelnika Četvrtog odeljenja Beogradske policije za borbu protiv droga?  Zbog toga što je priveo Koloviju? Neke kriminalne aktivnosti? Ili zato što je mislio mu se može? O ovome Vučić nije rekao ni riječ.

Pročitajte još Društvo na ispitu: Jovanjica, ogledalo vlasti

Zauzvrat, predsjednik Srbije priča o sebi. Ističe da se k’o pijan plota drži Ustava i zakona. Pa kad je tako, zašto odlučuje hoće li neko biti uhapšen ili ne? Ukoliko Vulin ima dokaze za kriminalne aktivnosti Milenkovića, neka ide kod tužioca. I to je to – kakvo crno strpljenje i ostali bakrači? Što predsjednik države ima s tim?

Vučić se ovdje nije zaustavio. Naprotiv, veli da je lično razgovarao sa Milenkovićem i zatražio da završi Jovanjicu. Au čovječe! Prema Vučiću, tek kad se Milenković obračuna sa narko-dilerima, eto Vulina da mu stavi lisice. Neka je i tako. Ali što ga onda smijeniše dok još nije završio posao? A opet, možda predsjednik Srbije nagovještava kako iza opstrukcije Jovanjice stoji Vulin, dobrovoljni  Koluvijin nadničar za okopavanje  rotkvica?

Izgleda da se vlast toliko zaglibila u Jovanjici da Vučić sam sebi skakče u usta čim zine: Milenkovića je, eto, spasio od hapšenja i time potvrdio navode da ga režim pokušava kriminalizirati, ali i Đuka je pošten čovjek. Zna li itko što predsjednik Srbije govori?