Kultura

TV manijak – O »Farmi«

I pos’o i kuća

"Farma" je poput Srbije koja deluje zamrznuta u vremenu, zarobljena u konfliktima koji je teraju da juri sopstveni rep. Ona je, u psihološkom smislu, album naših konflikata i ogledalo jednog agresivnog društva. Uprkos zaklinjanju na ljubav i toleranciju na početku, nakon nekoliko sati kresnuće prve varnice. Kakav je dakle taj katalog naših sukoba?

Kada neki televizijski program stekne maksimalne rejtinge i televiziji ostvari za tri meseca jednogodišnju zaradu, onda on postane zaštitni znak te televizije. Ovo se očigledno desilo u slučaju televizije Pink i programa "Farma". Pogledamo li pažljivije odnos televizije i rijaliti programa, samo u dva slučaja se desilo da rijaliti program značajno odredi identitet tv-kanala na kojem se emituje. Program "Veliki brat" je u mnogim aspektima odredio program televizije B92, jer je praktično označio prelazak ove televizije na komercijalni koncept. Ova promena je za mnoge gledaoce bila prelomni trenutak suočavanja sa činjenicom da tv-stanice u Srbiji program planiraju dominantno pod uticajem ekonomskih mogućnosti. To je, naravno, uprošćeno shvatanje, ali kao da je osnovno pravilo programskog planiranja shvaćeno poslovicom – koliko para toliko muzike.

Drugi značajan primer međusobnog uticaja programa i tv-kanala su Pink i "Farma". Koliko god je "Veliki brat" ostao incident na B92, toliko je "Farma" postala okosnica programa televizije Pink. U kriznoj godini za tv-marketing, "Farma" je ostvarila neverovatnu zaradu vlasnicima "Pinka" u prethodne dve sezone, pa nije čudno što je početak ovogodišnje "Farme" glavni medijski događaj. Ništa se na tv-programu ne dešava slučajno, pa je popularnost dobijena tačnom procenom ovdašnje publike, njenog ukusa, potreba i interesovanja.

NASILJE U KUĆI: Dok je implicitno pitanje "Velikog brata" glasilo hoće li se neko smuvati, odnosno, hoće li biti seksa u Kući, "Farma" je svoju popularnost postigla na jednostavnoj dramaturgiji – sukoba! Jednostavna (i očigledno tačna) psihološka procena ovdašnjeg auditorijuma potvrdila je da se ovde živi za fajt, iliti pičkaranje, dok narod zabole ona stvar za one stvari. Ostatak dramaturgije se praktično pisao sam – potrebno je iz živopisnog zoo-vrta ovdašnje javne scene pronaći što raznorodnije cvetiće i živuljke, da bi sukob mogao da se pojavi na svim nivoima. "Farma" je zato, u psihološkom smislu, album naših konflikata i ogledalo jednog agresivnog društva. Uprkos zaklinjanju na ljubav i toleranciju na početku, nakon nekoliko sati kresnuće prve varnice. Kakav je dakle taj katalog naših sukoba. Počnimo od porodice, jer tu sve počinje. Moramo imati ženu i bivše muževe, eto arhetipske situacije – ona jedna, njih dvojica. Zatim je tu mlađi par sa estrade, uz njegovu bivšu ili njenog bivšeg, ili još bolje oboje. Obavezan je najmanje jedan estradni političar (aktuelan ili bivši), tu nam nikada nije nedostajalo živopisnih karaktera. Sledeći skup sukoba zasnovan je na nerazumevanju među generacijama, to je tema sa kojom će se identifikovati mnogi gledaoci. Sledi polarizacija selo–grad, Vojvodina – uža Srbija, folkeri–rokeri, te Srbi–manjine. Ukoliko obratite pažnju, primetićete da je među učesnicima "Farme" veliki broj Roma i Romkinja, što bi bilo pohvalno ukoliko se radi o pozitivnoj diskriminaciji, ali plašim se da su često dovedeni u poziciju da pothranjuju stereotip o "Ciganima koji se svađaju". Ovo možda i nije bila namera producenata, ali plašim se da posledice mogu biti pojačane predrasude prema Romima.

Pokazalo se da Grand produkcija predstavlja neiscrpan izvor hibridnih zvezdica koje u ovakvim programima postaju starlete, dobijajući besplatno tv-vreme i pristojan honorar. "Farma", naravno, nije ogledalo Srbije, jer to ogledalo je iskrivljeno. Niti je Miloš Bojanić običan srpski domaćin, niti je Firči običan razvedeni muž. No, tv-magija radi svoje, pa se gledaoci strasno vezuju za svoje miljenike, pokazalo se do te mere strasno da se o "Farmi" priča i mesecima nakon završetka ciklusa. Poneki učesnici postali su toliko omraženi da su dobijali ozbiljne pretnje. Zamislite, u vreme kada smo navodno otkrili koliko mediji izvrću stvarnost – jedan tv-šou može da izazove gledaoce da prete Firčiju jer je "ustaša" ili Milošu Bojaniću jer je "manipulator sa strategijom". Kako je to rekao direktor Kanala 4 u Velikoj Britaniji, rijaliti programi postaju nalik na "rep koji počne da progoni psa". U jednom trenutku "Farma" je postala identitet programa televizije Pink. Čak i "Zvezde Granda" počinju kada i "Farma", jer praktično stvaraju novu bazu zvezdica – budućih farmera. Svi gosti u emisijama "Vikendvizija", "Magazin In" postaju farmeri i farmerke, "Narod pita" o "Farmi" i borba počinje.

MORALIZACIJA: Publika je oberučke prihvatila ovakav koncept, jer može da glasa i, što je mnogo važnije, može da morališe. Možda se tu krije prava psihološka potreba gledalaca, jer kada gledate kako dvoje vode ljubav u "Velikom bratu", možete da se palite ili da cokćete jer to rade pred kamerama. Međutim, ako svakodnevno na "Farmi" gledate ljude koji se svađaju oko bizarnih stvari, sočno psujući, onda mnogo lakše možete da navijate, ogovarate, birate stranu i glasate.

Popularnost "Farme" takođe je neobičan medijski fenomen. Uprkos kršenju različitih propisa, program nikada nije prekinut niti promenjen. Psovalo se do iznemoglosti, reklamiralo se praktično u svakoj sekundi programa, ali RRA nikada nije uspela da pokaže odlučnost i ograniči emitovanje spornih sadržaja i reklama. "Farma" je pokazala da u Srbiji praktično ne funkcioniše monitoring medija i ne važe medijska pravila za sve u jednakoj meri. "Farma" je naš tv-auditorijum stavila na prvo mesto po izloženosti tv-programu. Ovde se televizija u vreme "Farme" gleda u proseku preko pet časova dnevno.

Na kraju, mislim da je ono imanje u selu Lisoviću donekle postalo mesto tv-istorije. Bez obzira na to što se tamo već treći put skupljaju farmeri i kobajagi nešto rade – seosko imanje i dalje izgleda isto kao prvog dana. Rijaliti programi uvek počinju od nule, bez fizičkih znakova napretka i rezultata rada onih pre nas. I u tom aspektu je "Farma" poput Srbije, koja deluje zamrznuta u vremenu, zarobljena u konfliktima koji je teraju da juri sopstveni rep.

Iz istog broja

 

Scena

 

In memoriam – Klod Šabrol (1930–2010)

Presuda u kamenu

Muharem Bazdulj

Knjige

Od buđenja do čuđenja

Teofil Pančić

Intervju – Dubravka Ugrešić, književnica

Naši pejzaži

Sonja Ćirić

In memoriam – Rade Marković (1921–2010)

Etika glume

Sonja Ćirić

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu