Kultura

TV manijak

Palma – više od televizije

Televizije u Srbiji niču kao pečurke, ponekad prestanu sa emitovanjem programa, ali se po pravilu vraćaju u etar. Jednom mesečno zato automatski uključujem biranje raspoloživih kanala i otkrivam lepote neistraženih tvprostora. Tako se desio nestanak dečjeg kanala TV Ultra sa mog kablovskog sistema (KDS). Pošto imam dvoje dece, dobro poznajem ponudu tvkanala sa crtaćima, a Ultra je najozbiljniji domaći tv-program. Tu su prikazani u sinhronizovanoj verziji svi svetski hitovi, animirani filmovi za decu različitih uzrasta u pristojnoj obradi. Dominirali su japanski hitovi inspirisani mangama poput Yu gi jo, Pokemona, Bejblejda, Naruta, Transformersa, Nindža kornjača i sličnih koje su pratile odgovarajuće igre i igračke. Čak je i Deda Mraz poslednjih godina deci donosio igračke sa likovima iz Code lioco, Superšpijunki, Winx, sa pripadajućim šamponima, bonbonicama ili samolepljivim sličicama i albumima. Uskoro su istraživanja pokazala da je Ultra najpopularniji kablovski kanal i koliko sam uspeo da saznam, došlo je do cenkanja sa distributivnim mrežama. U ovoj oblasti još nije sve jasno ni transparentno, jer nema preciznih merenja gledanosti kablovskih kanala, niti jasnog kriterijuma koje programe sadrže kablovski "paketi". Takođe, nema kriterijuma za odabir kanala, jer zahvaljujući "kablu" regionalna televizija (poput Kopernikusa ili Palme plus) može praktično dobiti nacionalnu pokrivenost. Dotična televizija time izbegava plaćanje takse na nacionalnu frekvenciju i eto prečice do malih ekrana. Ovaj nestanak, takoreći preko noći, pokazuje da u kablovskim kanalima ipak ima profita. Na upražnjenom mestu, kod mene je poput samoniklog cveta osvanuo DM sat, čudo iz Požarevca, lični satelitski program Dragane Mirković. Eto, deca su dešperatna i tužna, ali ja iz dana u dan otkrivam bogatstvo duha exYu dijaspore, SMS pravopis i pluralizam nacija, stilova i melosa.

Poslovica kaže da jednom ne svane dok drugom ne omrkne, pa je tako i u slučaju prve prave privatne televizije u Srbiji. Petnaestog decembra je televiziji Palma odlukom RRA vraćena frekvencija koja je na konkursu prvobitno dodeljena televiziji Enter (danas već pokojnoj). Kako piše na spotu za Palmu (legendarna tvpidžama na kojoj piše Televizor!), osim pogače, sarme i kola, najvažniji srpski brend je – TV Palma! Verovali ili ne, Miki Vujović je uspeo da istera pravdu i ponovo dobije svoj komadić srpskog etra. Možda će vam ponovo delovati neozbiljno ovaj program koji se sastoji od spotova, ali po mnogo čemu je Palma bila zaista pionirska. Palma je u etar uvela erotski film posle ponoći (erotizacija programa), SMS dopisivanje kao izvor prihoda, vidovnjake i proroke (kolevka Milana Tarota) i formu 24-časovnog programa pravljenog ni iz čega, sa minimalnim troškovima. Palmina programska šema je san svakog direktora marketinga – program koji postoji da se pusti između reklama. To ne važi samo u slučaju emisije koju je vodio vlasnik televizije Miki Vujović, legendarne četvorosatne emisije iz dva dela. Sećate se, emisija se zvala "Dijalog", zatim sledi prekid za vesti, reklame i onda još dva sata "Nastavak dijaloga", logično. Duboko verujem da je emisija imala pauzu isključivo iz fizioloških razloga, jer teme i inspiracija nisu nedostajale. Palma je već u svom manifestu videla sebe barabar sa ostalim znamenjem srpskog tradicionalizma (da ne kažem sela), a Miki je čak izašao na izbore kao lider stranke (e sad mi pomozite oko tačnog imena), ali se pominjao nekakav postepeni razvoj. Danas bi se to zvalo – nešto kao Naprednjaci. Miki je, što se mene tiče, bio onaj magični spoj o kom mašta Velja Ilić. TV Palma i Miki Vujović su amalgam, simbol alhemijskog venčanja narodnjaka i naprednjaka! Narodnjački deo su spotovi, a naprednjački – normalno, Dijalog sa svima. Ukoliko saberemo sve prethodno rečeno, TV Palma u stvari nikada nije ni nestala sa malih ekrana, jer je Palma više od televizije. Ostalima je bilo potrebno vreme da shvate ono što je Palma shvatila već na početku. Posle su drugi (Pink ili RTS ili Palma plus) na tome zaradili novac, uticaj ili vlast, ali samo jedna palma u Srbiji ima opanke i šajkaču, igra kolo i vidi se širom sveta. Evo umesto aplauza – palim i gasim hemijsku olovku (simbolično gasim i palim Palmu poput RRA), kako nas je to Miki odavno naučio.

Iz istog broja

Neolitska metropola – Vinčanski grad u Stublinama

Glinena vojska stara 6.500 godina

Saša Rakezić

Knjige

Šta ne staje u priču

Teofil Pančić

Zakon o kinematografiji

Filmsko načertanije

Sonja Ćirić

In memoriam – Džerom Dejvid Selindžer (1919–2010)

Ceo svet je bolestan

Zoran Paunović

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu