Kultura

Roman

Početak jednog veoma teškog putovanja

Džonatan Safran For: Sve je osvetljeno
Prevod: Jelena Lazić
Geopoetika, 2011.

Ljudi s takvim mazohističkim žarom uživaju u ponavljanju grešaka svojih predaka, da gotovo svakom od nas, pre ili kasnije, postane jasno da je istorija jedna neinventivna priča. Ako nas pak posluži sreća, pojavi se, s vremena na vreme, pisac kome pođe za rukom da nas spasi od dosade na koju smo sami sebe osudili i da nam tu dosadnu priču ponovo učini zanimljivom.

Tridesetčetvorogodišnji Amerikanac Džonatan Safran For svrstao se svojim delima među takve dragocene pisce koji nas neumorno podsećaju na banalnu istinu da život bez mašte nije dostojan čoveka. Mladi autor do sada je napisao tri romana (Everything Is Illuminated, Extremely Loud and Incredibly Close i Tree of Codes), od kojih je prvi, Sve je osvetljeno, ove godine objavljen i kod nas, u izdanju Geopoetike. Forov prvenac izašao je 2002. godine u Americi, dobio je više značajnih književnih nagrada, i, kako to već i dolikuje inovativnim delima, podelilo kritičare na one koji ga neumereno osuđuju i one koji na sličan način ne poznaju meru u hvali. Ovo je komično-tragična, mada ne i farsična, priča o neobičnoj grupi putnika, koji, da bi stigli do željene destinacije, moraju da putuju ne samo kroz prostor nego i kroz vreme. Glavni junak, dvadesetogodišnji Džonatan Safran For, dolazi iz Amerike u Ukrajinu ne bi li pronašao ženu koja mu je za vreme Drugog svetskog rata spasla dedu od nacista, a u tom, ispostaviće se nemogućem poduhvatu pomažu mu Aleks, Džonatanov vršnjak i "stručni" prevodilac od čijih vam jezičkih vratolomija neprestano treperi smešak u uglu usana, i Aleksov deda Aleks, Džonatanov "slepi" vozač sa samopostavljenom dijagnozom. Njihovo putovanje presecaju poglavlja iz knjige koju Džonatan piše o svojim precima i Aleksova pisma, a zapravo odgovori i komentari na te odlomke. For nam poslužuje krajnje jednostavna naravoučenija: a) ljubav je veća od života, b) život je fragilan i neizvestan te može biti okončan u najmanje očekivanom trenutku, i c) svaki čovek je potencijalni heroj ili hulja, u zavisnosti od toga koja mu se od prilika prva ukaže. Ne može se zameriti Foru što na ovom planu ne unosi novine, pošto svojim pristupom istorijskim pripovestima provetrava već davno ustajale tematske opozicije: ljubavi i smrti, poverenja i izdaje, krivice i iskupljenja. I mada ovakve "velike" teme koje preispituju prošlost lako mogu da obeleže pisca kao nečitljivog i pozdrave ga sa šansom da pridobije publiku, s ovim mladim autorom to, pak, nije slučaj. Lukavo se obračunava s teškim temama pozicionirajući, stranicu uz stranicu, svet voljnih i nevoljnih (sa)učesnika u tzv. Dobrom ratu i svet koji su njihovi unuci dobili u nasleđe. Vrtoglavi skokovi između nekad i sad čitaoca neminovno vode do ne baš tako lako svarljivog uvida da nam život ne kuju samo sopstvene odluke, već da čekićem po nama i dalje zamahuju oni koji su postojali i delali pre nego što smo ovaj svet uopšte svojim prisustvom ulepšali. A opet, to što nam roman potvrđuje slutnju o apsurdnosti, istovremenoj nasumičnosti i determinizmu sveta i ljudskog života, deluje začuđujuće antidepresivno – pomirimo se, neke stvari jednostavno nisu u našim rukama. Pri prvom, ali i svakom sledećem čitanju roman Sve je osvetljeno tera na neprijatno glasan smeh, te potencijalni čitaoci treba da budu upozoreni da je, kako bi izbegli odgovore na pitanja: "Šta ti je?", verovatno najbolje da ga čitaju osamljeni. Međutim, da čaša meda ište mnogo neprijatnijeg gorkog saputnika, tačno je i u slučaju ove knjige: tragediju priče u potpunosti prihvatite tek kad je zaklopite i s njom se oprostite.

Roman Neobično glasno i neverovatno blizu (2005) ponovio je uspeh kod publike, dok su kritičari nastavili da se nadmudruju pokušavajući da dokažu njegovu genijalnost ili nepodobnost. Najnoviji roman Drvo kodova (2010), koji je nastao redukcijom rečeničnih delova iz Džonatanove omiljene knjige, zbirke pripovedaka Prodavnice cimetove boje Bruna Šulca, i koji je nalik vlažnom snu studenata književnosti i njihovih profesora, prijemčiv je i običnom čitaocu i ne zahteva prethodno poznavanje Šulcove zbirke. Džonatan Safran For, pisac na početku svoje karijere, nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Odvažite se na čitanje njegovih romana, smejaćete se ili zasuziti, ali sigurno se nećete kajati. Jedino ćete se možda vajkati što nema još.

Iz istog broja

TV manijak

Jurij Irsenovič Kim

Dragan Ilić

Knjige

Forsiranje romana-reke

Muharem Bazdulj

Roman

Vrelo i prohladno

Teofil Pančić

In memoriam

Česi su imali Havela, a mi?

Biserka Rajčić

Izložbe – Retrospektiva Mauricija Katelana u njujorškom "Gugenhajmu"

Između smeha i užasa

Dušan Milojević

Dve knjige Tomasa Bernharda

Koreni patriotizma

Ivan Milenković

Izložba – »Poslednja mladost u Jugoslaviji«, Muzej istorije Jugoslavije

Glasovi sa margine

Saša Rakezić

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu