Kultura

Knjige - Hari Poter

Polufinalni obračun

Na poziv mladim čitaocima, objavljen u prošlom broju "Vremena", da napišu svoje impresije o poslednjoj knjizi iz serijala Hari Poter, na našu elektronsku adresu pristiglo je nekoliko reakcija. Ovo je jedna od njih.

Džoan K. Rouling
Hari Poter i Polukrvni princ
Narodna knjiga, 2005.

Hari Poter i kamen mudrosti je pisan za decu ili bar one koji se tako osećaju. Tokom razvoja priče i izlaskom novih knjiga, dok je popularnost rasla, radnja je postajala sve mračnija ali i čitaoci stariji. Šesta knjiga, Hari Poter i Polukrvni princ, sigurno je, po mišljenju mnogih koji su je pročitali, najmračnija. Ipak, mene iz nekog razloga nije dotakla… Smrt jednog važnog lika nije me pogodila koliko je izgleda pogodila druge i koliko sam mislila da će me pogoditi.

Sada izgleda kao da je Dž. K. Rouling najavila da će u poslednje tri knjige poginuti po jedan važan lik (drag Hariju), kao što je najavila da će svaka knjiga biti duža od prošle.

Ipak Dž. K. R. ni ovog puta nije omanula u fantastičnim opisima, napetosti (kako će se održavati nastava sada kada se Lord Voldemort ponovo uzdigao, šta će se desiti…), i svakom liku poklonila je mnogo pažnje kako bi se on mogao jasno opisati. U profesoru Slaghornu, novom liku, mogu se prepoznati mnogi profesori koji sigurno predaju najmlađim ljubiteljima fantastike. Njegov lik jeste malo prenaglašen, ali se jasno vidi koliko favorizuje svoje đake po tome kakvi su bili njihovi roditelji i kakvi su oni sami đaci. Moju pažnju je zaokupio jedan stari lik koji je opisan kao pravi monstrum, ali se meni zaista svideo u poslednje dve knjige. Reč je o profesoru Snejpu, koji uprkos svim svojim antipatičnim osobinama ima nešto u sebi što mi se sviđa, ali ne mogu da objasnim šta. Takođe mi se sviđa zavaravanje o tome ko je Polukrvni princ tokom cele knjige da bi se na kraju otkrilo da je to stari lik. Društveni odnosi su jako dobro opisani i čak se oseća neka hipi zajednica na kraju knjige (kojoj Dž. K. delimično pripada): naklonost Harijevih prijatelja (Luna, Nevil i, naravno, Ron i Hermiona) kada im na kraju kaže da treba da patroliraju hodnicima dok on nije tu, a oni to bez pogovora prihvataju uprkos opasnosti, i u isto vreme loši odnosi između rivala i večitih neprijatelja Harija i Draka Malfoja.

Naravno, osim prijateljskih odnosa, likovi sada imaju 16 godina i počinju ozbiljno da se zaljubljuju. Hari će se "smuvati" sa jednom devojkom koja je dugo bila zaljubljena u njega ali joj na kraju knjige objašnjava da se plaši da će je Voldemort povrediti kao što je povredio druge ljude koje on voli. Ona ga razume, ali ipak kaže da neće izgubiti nadu da će oni jednom opet biti zajedno. Osim Harija i Ron ima devojku, ali se vidi da se on više poigrava da bi Hermiona bila ljubomorna nego što mu je stalo do nje.

U toku knjige Hariju profesor Dambldor objašnjava da je Lord Voldemort pre smrti pronašao način da iscepka svoju dušu na sedam delova tako da ako jedan njegov deo umre može ponovo da oživi pomoću ostalih. Sada je Harijev zadatak da uništi sve delove njegove duše pre nego što se suprotstavi samom Voldemortu. Hari odlučuje da napusti školu i pronađe ostale delove Voldemortove duše sa Ronom i Hermionom.

Meni lično, svaki nastavak bolji je od prethodnog, pa je pitanje samo da li će tako biti i sa sedmom, poslednjom knjigom sada kada se toliko toga promenilo. Ostaje nam samo da čekamo sledeću knjigu i da se nadamo da neće biti predvidljiva. Još jedna knjiga u kojoj će se opisati poslednja borba prsa u prsa, još jedna knjiga do završetka sage o Hariju Poteru…

Kao što je jedna devojčica rekla, možda ovo nije knjiga za mlađu decu, ali da li će to zaustaviti prave fanove?

Iz istog broja

TV manijak

Harakiri i kredit

Dragan Ilić

Film

Lutrija u Bambilendu

Ivan Jević

Knjige

Kartografija progona

Ivan Milenović

Radikalsko spremanje kikindskog Doma omladine

Ko nam je smestio Ćelavu pevačicu

Srđan V. Tešin

Intervju - Saša Ilić, književnik

Stvari se kreću, ali unazad

Slobodan Georgijev

Jedna stogodišnjica - Vladan Desnica (1905–2005)

O usporavanju sveta

Mihajlo Pantić

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu