Živost boja je, kao i ljepota, u oku posmatrača. Krajem osamdesetih i početkom devedesetih, televizori su tehnički bili mnogo slabiji, s manjim i u svakom smislu inferiornijim ekranima negoli danas, ali su opet, bar tako u sjećanju izgleda, boje bile življe. Kako je samo bilo plavo nebo u spotu R.E.M.-a Losing My Religion, kako je crvena bila zvijezda na boci hajneken piva u jednom od spotova za One U2-a, kako je zelena bila šuma u Everything I Do (I Do It For You) Brajana Adamsa, kako je bijela bila vjenčanica u November Rain od Guns’n’Roses. Ti su mi spotovi nekako prve asocijacije na MTV u vremenu neposredno prije rata. Onda je rat dokinuo boje. (Godinama poslije rata u Bosni, u knjizi Stanka Cerovića U kandžama humanista pročitaću njegovo iskustvo o učešću prirode u ratu; "Priroda se u ratu prekriva velom koji nije sasvim neproziran. Nazirete u pozadini svoje poremećene svijesti konture drveća i planina, ali oni ostaju takvi: nedostupni, neprobojni blokovi, tuđi i tihi. Nema sunčanih dana u ratu. Na kraju rata, ako se osvrnete na naglu promjenu raspoloženja koja vam se dešava, shvatite da je priroda bila potpuno nestala. Nikad, nijednog trenutka, osim u svjesnim opisima, ne sjećate se ni najdražih pejzaža suncem osvijetljenih.") Bez sunca nema boja.

KROZ PRAŠINU PRE KIŠE: Prva MTV asocijacija na kasno proljeće i ljeto 1992. godine meni je spot za pjesmu Tennessee grupe Arrested Development. Spot je bio crno-bijeli, sa atmosferom sparine, kao da je snimljen kroz prašinu koju vjetar nosi zrakom prije ljetnje kiše. Nije to, naravno, bio jedini crno-bijeli spot koji je tog proljeća i ljeta MTV učestalo vrtio (dovoljno je sjetiti se onog za pjesmu Majkla Džeksona In the Closet u kojem s pjevačem pleše Naomi Kembel), ali jest bio najdojmljiviji i najbolji. Uostalom, te je godine spot Tennessee dobio dvije nagrade za najbolji spot: i MTV-jevu i "Bilbordovu", a nešto kasnije "Vilidž vojs" ga je uvrstio u svoj spisak najboljih spotova, a "Roling stoun" na listu od 100 najboljih spotova svih vremena. Onomad nisam znao da spot nije snimljen u Tenesiju, nego u Džordžiji. Nisam također znao ni ko je režirao spot, a i da jesam, to mi ime ne bi ništa značilo, makar ga bih prepoznao kao makedonsko. Bilo je nešto u tom refrenu u formi obraćanja Bogu što je tu pjesmu čiji naslov referira na jugoistok Amerike u tom trenutku vezivalo za jugoistok Evrope, pa čak i bez svijesti o Makedoncu koji je režirao spot: Odvedi me na drugo mjesto/ Odvedi me u drugu zemlju/ Daj da zaboravim sve što me boli/ Daj mi da razumim tvoj plan.

MLETAČKI LAV: Dvije godine kasnije, rat je još trajao kad je Milčo Mančevski za svoj prvi dugometražni igrani film Pre Kiše dobio Zlatnog lava na filmskom festivalu u Veneciji. Bio je također i nominovan za Oskara, ušavši u onih pet filmova čiji se inserti prikažu na dodjeli prije nego se saopšti naslov pobjedničkog filma, no Oskara ipak nije dobio. Pročulo se tada, makar interneta kod nas još nije bilo, da je to čovjek, naš čovjek u Americi, koji je režirao spot za pjesmu Tennessee, kao i da je još osamdesetih režirao nekoliko spotova za Leb i sol. Arrested Development su nastavili svirati i nakon pjesme Tennesseee, ali za mene lično, iskreno govoreći, oni su ostali ono što se zove one hit wonder. Za mene lično, međutim, šta god ko rekao, Milčo Mančevski niti je kad bio niti će nekad biti one hit wonder. Sedam godina poslije Pre Kiše napravio je Prašinu, film čiji bi moto mogli biti lyrics iz pjesme Tennessee o važnosti istoriji i o uzaludnim putevima slobode, genijalan film, da se razumijemo. Makedonija iz Prašine je zemlja stripovski-imaginarna, kao Malta Kortovog zavičaja, kao Tenesi iz pjesme Arrested Developmenta, kao Venecija, uostalom. Godinu dana nakon što je snimio Prašinu, Mančevski je režirao jednu epizode serije The Wire, možda i najartističkije krimi televizijske serije dvadeset prvog stoljeća. Ta serija dolazi zapravo iz iste popkulturno-mitske matrice kao i spot za pjesmu Tennessee; serija i spot su, naime, američki na vrlo sličan način.

PROŠLOST I JUG: Često se posljednjih godina u Sarajevu čuju jadikovke da je koncertna ponuda u glavnom gradu Bosne i Hercegovine izuzetno inferiorna u poređenju s Ljubljanom, Zagrebom, Beogradom i Novim Sadom. Skoplje se u tim jadikovkama ne spominje. Dvadeset godina nakon raspada Jugoslavije, višestruko raspadnuta grupa Arrested Development kreće na jugoslovensku turneju čija je najjužnija tačka – Sarajevo. Na spisku destinacija ove turneje nema rodnog grada režisera spota za pjesmu Tennessee. Nema, međutim, u tome ničeg čudnog. Ovaj Arrested Development sa onim od prije devetnaest godina veže samo ime, kao što uostalom i tolike druge stvari sa onim ondašnjim veže samo ime. Ipak, dobro će biti uživo čuti Take me to another place/ Take me to another land/ Make me forget all that hurts me/ Let me understand your plan, s mislima na Skoplje ili Tenesi ili neko parizteksasovsko Skoplje u Tenesiju, svejedno. U pjesmama se ionako najčešće misli na prošlost i na jug. Naročito kad su sadašnjost i stvarnost, kao ovdje, toliko ometeni u razvoju, da zapravo sami od sebe prizivaju frazu – arrested development.