Kultura

TV manijak

TV bojkot

Ako zaista pokušate da izvedete eksperiment tokom godišnjeg odmora i ne gledate televiziju – doživećete autentični sudar sa medijskim populizmom najprizemnije vrste

Kako je lepo odmoriti mozak od srpske dnevne politike, makar na dve nedelje. Međutim, čim se vratite kući, zaskoče vas istorijske vesti bez kojih niste mogli da živite. Pitate se kako ste uspeli da provedete 15 dana bez detaljne medijske rekapitulacije prvih 100 dana Vlade, bez vesti o spektakularnim uspesima na svim poljima, a posebno ste zlonamerni ako na moru niste osetili potpuno drugačiji odnos sveta prema Srbiji.

Ako zaista pokušate da izvedete eksperiment tokom godišnjeg odmora i ne gledate televiziju – doživećete autentični sudar sa medijskim populizmom najprizemnije vrste. Vlasti su opravdano ocenile da je televizija opijum za proste (što reče Minimaks), za starije i za potencijalne birače onih na vlasti. Televizije su samo primenile recept koji je Pink patentirao još devedesetih, a danas unapredio Peconi sa Happy televizijom. TV program u Srbiji mora da zadovolji sledeće kriterijume: da povlađuje vlasti, da povlađuje najširim slojevima gledalaca što povlači senzacionalizam i populizam, i konačno – da bude što jeftiniji, što znači da je profesionalni nivo realizacije TV programa katastrofalno srozan. Pokušajte, sigurno ćete osetiti taj medijski fleš.

Vlada Srbije je otkrila da u sukobu Rusije i Ukrajine učestvuju naši građani! Zaista spektakularno otkriće, posle nekoliko meseci paradiranja četnika i ostalih paravojnih formi po domaćim televizijama. Naravno, bilo je potrebno da neko iz inostranstva malko zavrne uši našima, pa da shvatimo kako Vlada već mesecima pažljivo gleda televiziju i sluša šta pričaju naši ratni pečalbari. Lepo je znati da neko brine, zar ne?

Studio B u novom sazivu uneo je spektakularne promene u programu. Sve voditeljke su ofarbane u plavo! Sve ostalo neverovatno podseća na uvlačenje bivšoj gradskoj vlasti. Danas pauci odnose nepravilno parkirane automobile sa keja kod Ušća, dok je nekada Đilas odnosio džipove sa keja kod Jugoslavije.

Neverovatno je da bivša vlast nije pokosila dečje igralište na Voždovcu, jer je prioritet davala nekim drugim opštinama. Danas građani Voždovca ponosno i zahvalno kliču novoj vlasti, a Studio B to samo beleži, da se ne zaboravi.

Kada sam otišao na odmor, evro je vredeo oko 116 dinara. Neprijatno me iznenadio nagli rast, jer je pređena psihološka granica od 117 dinara. Uopšte, pitam se ko definiše tu famoznu "psihološku granicu" rasta evra. Na početku godine ta granica bila je oko 114 dinara i od tada smo psihološki popizdeli barem tri puta prelazeći taj Rubikon – ovo govorim statistički.

Mnogo su nebuloznija objašnjenja koja smo dobijali za ovaj neumoljivi znak ekonomskog propadanja. Jorgovanka je ovog puta nadmašila sebe, jer je pad dinara prvi put predstavila kao deo globalnih ekonomskih odnosa. Nismo mi propali što smo propali, nego naš jadni dinarčić ispade kolateralna šteta sukoba u Ukrajini. Šta je sa Sirijom, Irakom i ratom Izraela i Palestinaca? Mora biti da to ima neke veze. Ne bih isključio ni uticaj Nemačke i Amerike gde živi i radi veliki broj naših iseljenika. Naša nezahvalna dijaspora, naši u svetu koji su uvek voleli da leti dođu na Urlaub ili Holidej, ove godine su se stisli i ne troše ko nenormalni. Tamo su im isprali mozak, ili su im Angela i Obama naredili da se ne razmeću i ne ostavljaju bakšiš u rodnom kraju. Nema novog sprata na kući, nema poklona za familiju, nema kićenja po kafanama, alo dijasporo, propade dinar, a vi ništa!

Deo istog populizma vidljiv je u simultanoj upotrebi naturščika u politici i na televiziji. Obratite pažnju na novi set reklama na Happy televiziji. Priučeni statisti postali su akteri spotova za šporete ili štrudlice. Divna gluma i fantastični dijalozi – po mojoj teoriji pokojni Robin Vilijams ih je video nekoliko sati pre smrti na internetu i pao u samrtnu depresiju. Glumački zanat postao je potpuno suvišan posle reklama kod Peconija! Tako su nastale zvezde Granda, pa zvezde Pinka, pa ministri u Vladi, pa novinari bez identiteta i kičme na bezbroj novih i starih TV kanala, pa napredni sojevi analitičara koji neće reći nijednu reč kritike na račun vlasti.

Upravo zato vas pozivam da tokom godišnjeg odmora bojkotujete televiziju, to je u ovom trenutku najzdraviji odlik građanske neposlušnosti.

Iz istog broja

Intervju – Vladimir Arsenijević, pisac

Čudna tišina pred veliku eksploziju

Sonja Ćirić

In memoriam – Robin Vilijams

Po rečima Kvinta Flaka

Muharem Bazdulj

Američke TV serije – Čekajući dodelu nagrada »Emi«

Nastaviće se

Tatjana Ristić

Knjige – Jugoton gori!

Vinili ne gore

Teofil Pančić

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu