Kultura

TV manijak

Zezofon

Sećate se kada ste sa ortacima, pri kraju osnovne škole, telefonom zezali komšije ili prosto ljude čiji ste broj slučajno okrenuli. Postojale su i urbane legende o konferencijskim pozivima, gde istovremeno zovete SUP u recimo, Baru i Leskovcu pa uživate dok se kolege uzajamno psuju i prete jedni drugima batinama i maricom. Zezanje telefonom je neka vrsta generacijske inicijacije, znak da ste skapirali humor i da ste deo ekipe. Mogli ste da zezate penzionere, da ih naterate da mere dužinu telefonskog kabla, ali sve fore su nekako postale manje smešne kada su devedesetih počeli ratovi. Od tada je za mene kasniji telefonski poziv bio uvek znak za neko, da izvinite, sranje, il te čekira vojska ili nekakva murija. U svakom slučaju, nikakvo dobro.

Poslednjih godina, gotovo redovno se na televiziji pojavljuju reklame za nešto što se zove "Zezofon". To mu dođe kao aparat za zezanje prijatelja, hotlajn za zajebanciju. Ranije su takve linije postojale samo za erotske telefone. Neki moji prijatelji i prijateljice su snimali te lascivne pričice, a neke od njih je, kako sam kasnije saznao, pisala čuvena Anabela Basalo. Moj omiljeni erotski zezofon čak je korisniku davao mogućnost da izabere tok priče. Kao, pošla dva drugara i šveca jednog od njih na izlet, lep dan milina jedna, pa ako ‘oćete da jedan drugar, da izvinite, kresne drugaricu pritisnite 1, ako ‘oćete da on kresne i drugara pritisnite 2, ako ‘oćete da njih dvojica skoče na nju pritisnite 3, pa se ispostavi da je incest na četvorci i tako dok ima kombinacija. Šta da vam pričam, totalni zezofon, ali pornografija je istisnuta sa telefonskih zezanja. Zezofon je uveo mogućnost da se šalite sa vama bliskim osobama i to na temu njihovih svakodnevnih problema. Fora zezofona je u njegovoj običnosti, poput skrivene kamere. Snimljena glumica ili glumac će ponavljati svoje replike bez obzira šta im odgovarate. Ova činjenica pokazuje koliko je stereotipna naša uobičajena telefonska komunikacija, koliko je ona uniformna, koliko jednostrana i predvidiva. Vi dakle čak možete predvideti u kojem trenutku zezanja će vaš sagovornik/ca početi da psuje ili da vas pošalje dođavola. Šta se desilo sa bogatstvom jezika, kojim se toliko dičimo? Možda bi Zezofon bio dobra tema za pismeni zadatak iz srpskog jezika za naše srednjoškolce.

Drugi aspekt ovog paraduhovitog fenomena je njegov izbor tema. Evo samo nekoliko najčešćih šala: kazna za pušenje, kazna za smeće, inspektor sa pozivom za sud, upis besplatnih akcija, Facebook, nagradna igra, udaren automobil itd… Dakle, kakvo je to zezanje koje toliko liči na naše svakodnevne probleme? Da li je smešno ono što je toliko obično, ono što nimalo ne iskače iz svakodnevice, jer ako je zaista smešno, zašto smo u vrhu svetske lestvice po apatičnosti? Da li je super ako te zezaju da platiš kaznu što bacaš smeće kroz prozor, ili prolaziš kroz crveno, ili izbegavaš sudski poziv? Je l’ telefon toliko magična sprava da sivu stvarnost farba u ružičasto, uz pomoć Zezofona?

Da ne zaboravim, postoji i treći element Zezofona koji možda objašnjava transformaciju svakodnevnog u smešno. U reklamama zezaju poznate, pa lepo vidimo kol’ki su džiberi ovi sa estrade. Baš kao i naše komšije, odmah teraju sagovornika u materinu, kratak im fitilj, guraju prst u uvo dok telefoniraju, a većina skapira foru tek kada im se kaže da je fora. Pazi, brate, ovi su glupi ko ostali normalan svet!

Najlepše je što ćete imati mogućnost da pošaljete foru svom poznaniku i slušate ga dok razgovara sa automatom. On će se, naravno, ponašati onako kako ste očekivali, pa se pitam šta je onda tu smešno? Poznati ljudi, u poznatim situacijama, reaguju na predvidljiv način. Humor bi, barem po definiciji, morao u sebi da ima dozu iskakanja iz šablona, jer smešno je valjda ono što nas barem malo iznenadi. Zamislite da nas na zezofon pozove indijski guru, duh naše pokojne babe, Ratko Mladić, Putin, Milošević, Boris Tadić, Mišković, drug iz vojske iz Splita, Severina, Ćićolina, Bata Živojinović, vanzemaljac, Albanac, lekar koji želi da vrati mito, duh druga Tita ili Draže. Ili nam to više ne bi ni bilo smešno, jer sa nepoznatim stvarima nema zezanja.

Iz istog broja

Pozorište

Infantilni duh palanke

Dragana Bošković

Knjige – Tri ruske priče

Kako preživeti stvarnost

Teofil Pančić

Intervju – Milenko Bodirogić, dobitnik »Zabavnikove« nagrade

Skrivena mesta sećanja

Sonja Ćirić

Koncert

Sve se vraća

Dragan Kremer

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu