Mozaik

Svetsko prvenstvo u košarci 2023.

FRANCUSKA: Jedan od favorita za medalju vraća se kući

foto: ap

Uzbudljivo, od samog početka

Sa svim svojim manjkavostima i nesavršenostima, ovaj Mundobasket nam daje povoda da održimo košarkašku euforiju zaključno sa 10. septembrom, kada će se odigrati finale. Leto i reprezentativna košarka oduvek su bili dobra kombinacija, te nam ne ostaje ništa drugo osim da budemo uz naše košarkaše do samog kraja i uživamo u košarci koja se igra na jugoistoku Azije

Mundobasket 2023. godine održava se u Filipinima, Japanu i Indoneziji i to je jedinstvenost u organizacionom segmentu ovog takmičenja, jer su domaćinstvo dobile tri države. Razlog za ovakvu odluku FIBA-e moguće je pronaći u nameri da se košarka dodatno popularizuje u ovom delu sveta, ali i u činjenici da je pasioniranim ljubiteljima košarke ove lokacije izuzetno egzotične i privlačne. Još jedna karakteristika ovog Mundobasketa jeste povećanje broja ekipa, a shodno tome i veći broj utakmica u kojima se nadmeću izraziti favoriti na jednoj i autsajderi na drugoj strani. Međutim, ovakva disproporcija u kvalitetu ekipa nestaje od druge faze prvenstva, odnosno formiranja novih grupa koje će odrediti dalji tok takmičenja. Pored renomiranih reprezentacija kao što su SAD, Litvanija, Španija, Srbija i ostale, na ovom prvenstvu je i mnogo drugih država u kojima se igra kvalitetna košarka, što bi moglo biti izuzetno značajno za razvoj ove igre na globalnom planu.

BEZ NAJVEĆIH ZVEZDA

Kao i mnoga prethodna Svetska prvenstva u košarci, i ovo se odlikuje odsustvom najvećih zvezda. Već je postalo simptomatično da američki sastav dolazi bez najboljih igrača na svetska prvenstva, počevši od 1998. godine, pa tako i ove godine na spisku nema pojedinaca koji predstavljaju sam krem NBA lige. Ni ovog puta nije narušeno hijerarhijsko pravilo koje govori da je za Amerikance Svetsko prvenstvo ipak drugorazredno takmičenje u odnosu na Olimpijske igre, na kojima se bez izuzetka pojavljuju u najjačem sastavu i superiorno dolaze do zlatnih medalja. Uprkos tome, Sjedinjene Američke Države su verovatno, pored Kanade, i dalje prvi favorit za osvajanje titule jer se trenutno u rosteru nalaze izuzetno mladi i talentovani igrači, koji su željni dokazivanja i nadmetanja na svim nivoima.

Ono što postaje problematično za evropske reprezentacije je činjenica da su i mnoge evropske ekipe ostale uskraćene za svoje najbolje igrače, te se može govoriti o tome da se trend otkazivanja reprezentativnog poziva sa američkog preselio i na evropsko tlo. Tako na ovom turniru nećemo gledati Nikolu Jokića, Janisa Adetokumpa, Kristapsa Porzingisa, Vlatka Čančara i druge nosioce igre svojih reprezentacija sa Starog kontinenta. Mnogi su bili transparentni u obrazloženju razloga iz kojih neće nastupati na prvenstvu, dok su neki otkazi ostali pod velom tajne i nerazjašnjeni do kraja, te su neretko u takvim situacijama igrači bili podložni kritikama i osudama javnosti. Kao glavni razlozi izostanaka ističu se umor, povrede, prevencija potencijalnih povreda tokom turnira i opšta nespremnost, a neki od faktora su i udaljenost mesta odigravanja, promena više država tokom prvenstva i atmosferske prilike.

IMA KO MOŽE: Luka Dončićfoto: ap


Luka Dončić ostaje izuzetak koji potvrđuje pravilo, pa je i ovog puta obukao dres slovenačkog tima i predvodi evropskog šampiona iz 2017. godine. Na spisku imena izostalih sa Mundobasketa je i Rikard Rubio Vives, u košarkaškom svetu poznat kao Riki Rubio. U pitanju je elitni španski košarkaš koji je zadužio evropsku i američku košarku svojim raskošnim talentom, profesionalnim pristupom i radnom etikom. Rubio je pre nešto manje od mesec dana saopštio da će se povući iz košarke na određeno vreme jer proživljava jako težak životni period, usled borbe sa depresijom koja se javila nakon smrti njegove majke. Rubio je profesionalnu karijeru započeo već sa petnaest godina, te je jako kratak deo detinjstva posvetio aktivnostima van domena košarke. Sinonim je za košarkaša koji će uvek pružiti maksimum svojih mogućnosti i bespogovorno obući dres reprezentacije kada za to dođe trenutak, ali u ovom trenutku mu je apsolutni prioritet očuvanje mentalnog zdravlja.

DESETKOVANA SRBIJA I MOGUĆI DOMETI

Na ovom Mundobasketu reprezentacija Srbije ostala je bez Nikole Jokića, Vladimira Lučića, Nikole Kalinića i Vasilija Micića, a nastup je usled virusa morao da otkaže i Alen Smailagić. Nemanja Nedović je tokom pripremnog turnira u Grčkoj otkazao svoje učešće, a kao razlog se navodi nemogućnost prilagođavanja i pružanja igračkog maksimuma nacionalnom timu, kao i loša forma.

Ovakve odluke su dovele do ogromnog negodovanja, skepse i razočarenja kod srpskih navijača. Veliki broj ljubitelja košarke u Srbiji smatrao je, ili i dalje smatra da bez pomenutih imena ne možemo dostići najviše uspehe. Antipod takvom tumačenju jeste onaj gde se smatra da je ovogodišnji tim Srbije kompaktniji od prošlogodišnjeg sa Evrobasketa jer se ovog puta u ekipi nalazi kapiten i neprikosnoveni vođa reprezentacije Bogdan Bogdanović, kao i Nikola Jović, zvezda u usponu i košarkaš Majami hita. U prilog tome ide činjenica da su Nikoli Joviću poverenje pružili predsednik sportske sekcije Majamija, Pet Rajli, kao i trener pomenute ekipe, Erik Spolstra. Nikola je dobio i određene minute u finalnoj seriji NBA lige i to dodatno pojačava pozitivan utisak.

Teško će biti nadoknaditi izostanak Miloša Teodosića koji od prošle godine, po mnogima i nepravedno, više nije deo srpskog nacionalnog tima, a selektor Svetislav Pešić je ulogu bivšeg kapitena reprezentacije namenio Stefanu Joviću, jer poseduje upravo kvalitet u segmentu razigravanja i organizacije igre. Ogroman teret naći će se na leđima iskusnog Jovića, jer je jedini klasičan plejmejker “razigravač”. Aleksa Avramović je legitimni kandidat za najboljeg šestog igrača reprezentacije jer neverovatnom energijom i srčanošću, te sjajnom odbranom, daje veliki doprinos ulaskom sa klupe. Ovaj Mundobasket biće savršena prilika za Nikolu Milutinova da prihvati odgovornost prvog centra ekipe i bude nosilac centarske linije.

Uloga Marka Gudurića još uvek nije jasno definisana. Selektor Pešić je pokušao da Guduriću dodeli ulogu kombo beka uz obaveze u organizacionom delu igre, a isto je tokom sezone na momente pokušavao i trener Fenerbahčea, Dimitris Itudis. Ipak, Gudurić na poziciji plejmejkera ne izgleda sjajno, što ipak nije toliki razlog za brigu, jer je u pitanju igrač koji je u stanju da individualnim kvalitetom napravi razliku. Ognjen Dobrić je još jedan bivši košarkaš Crvene zvezde, koji je veoma važan šraf ekipe. Iako nije preterano atraktivan, radi se o izuzetno pouzdanom i konzistentnom igraču koji će retko svoju ekipu ostaviti bez više nego pristojnog napadačkog učinka.

Uvek je nezahvalno prognozirati domete srpske reprezentacije na velikim takmičenjima, pogotovo ako se setimo prošlogodišnje nesrazmere između euforije, očekivanja i krajnjeg učinka reprezentacije na Evropskom prvenstvu, odnosno eliminacije u relativno ranoj fazi takmičenja. Ipak, iz ove perspektive deluje da bi Srbija mogla biti takmac za samu završnicu takmičenja.

PRVE SENZACIJE

Dosadašnje najveće iznenađenje prvenstva priredila je reprezentacija Francuske, ispadanjem sa takmičenja već nakon dve odigrane utakmice. Izabranici Vensana Kolea ubedljivo su izgubili od Kanade na samom startu takmičenja, a zatim i od silno motivisane Letonije, čime su eliminisani već u grupnoj fazi takmičenja. Svakako da je ovo veliko razočaranje za ekipu koja je na manifestaciju došla sa najvećim ambicijama.

Ovo bi mogao biti kraj jedne ere francuske košarke čiji su predvodnici iskusni Nikola Batum, Nando de Kolo i Evan Furnije. Deo ovog sastava bili su i akteri evroligaške serije između Partizana i Real Madrida Matijas Lesor, miljenik Partizanovih navijača, kao i Geršon Jabusele, koji će ostati upamćen po veoma nesportskom potezu kada je gotovo rvačkim zahvatom povredio Dantea Egzuma, koji se takođe nalazi na turniru i brani boje Australije. Stidljivo se govorilo o tome da bi Kanada i Letonija mogle da naprave problem Francuskoj, ali niko nije mogao da tvrdi da će francuski košarkaši doživeti debakl takvih razmera.

Prijatno iznenađenje donosi nam Dominikanska Republika, država smeštena na Karibima. Veoma simpatična reprezentacija Dominikane se po četvrti put plasirala na Mundobasket i predvođena NBA zvezdom Karlom Entonijem Taunsom uspela da iznenadi dosadašnje protivnike, pa već sada beleži istorijski uspeh. Ovu reprezentaciju osim evidentnog košarkaškog kvaliteta krasi dobra hemija i sjajna energija unutar ekipe. Košarkaši Filipina nisu uspeli da prođu grupnu fazu takmičenja uprkos tome što su domaćini, frenetičnom navijanju i vođstvu od strane Džordana Klarksona, koji je izuzetno emotivno doživeo čitavu situaciju. Drugi legitimni konkurent za osvajanje zlatne medalje takođe dolazi sa severnoameričkog kontinenta, a u fokusu je Kanada. Gotovo je nemoguće ostati ravnodušan prema igrama kanadske reprezentacije i već sada mnogi stručnjaci prednost u trci za osvajanje zlatne medalje daju Kanadi ispred SAD. Čar svakog sportskog događaja je favorit iz senke, a ovog puta ga nalazimo u Nemačkoj.

Sa svim svojim manjkavostima i nesavršenostima, ovaj Mundobasket nam daje povoda da održimo košarkašku euforiju zaključno sa 10. septembrom, kada će se odigrati finale. Posebna uzbuđenja očekuje nas od 5. septembra, kada se igraju četvrtfinala koja su ujedno i početak nokaut faze takmičenja. Leto i reprezentativna košarka su oduvek bili dobra kombinacija, te nam ne ostaje ništa drugo osim da budemo uz naše košarkaše do samog kraja i uživamo u igri na jugoistoku Azije.

Košarka na Filipinima

Zvuči kao ustaljena fraza, ali je zapravo velika istina – na Filipinima se košarka ne voli, na Filipinima se košarka živi. Ovaj sport je istorijski deo filipinskog folklora i tradicije, i zato ima mnogo poetike u tome što je upravo ova zemlja ugostila najbolje svetske timove.

Na Filipinima je košarka prioritet u odnosu na sve druge sportove. Improvizovani košarkaški tereni, koševi na banderama i basket nasred ulice su svakodnevnica Manile, Kezon Sitija i drugih gradova ove države. Gotovo je nemoguće proći kroz neku ulicu u Manili, a ne zapaziti makar jedan košarkaški objekat. Osvrnuvši se na istoriju, dolazimo do podatka da su Filipini gotovo pedeset godina bili američka kolonija, pa je američki uticaj na razvoj kulta košarke u ovom delu sveta nesumnjivo bio ogroman.

Veliki momenat ovog Mundobasketa je povratak u otadžbinu istaknutog NBA trenera Erika Spolstre koji se u Manili našao i u društvu svog klupskog izabranika, Nikole Jovića. Utakmica između Filipina i Dominikanske Republike bila je zapaljivo privlačna jer je “Filipini arena” za ovaj događaj primila gotovo četrdeset hiljada ljudi, a veći dokaz o obožavanju košarke u ovoj ostrvskoj zemlji nije potreban.



Afrobasket

Afričke selekcije ni ovog puta nisu realna pretnja za protivnike, ali svojim prisustvom daju šmek svakom internacionalnom takmičenju. Iako nema najvišeg kvaliteta kod afričkih igrača, neretko su sposobni da čitavu halu dignu na noge uz par atraktivnih poteza. Najkonkurentnije deluje Angola, a interesantno je da se na Mundobasketu nisu našle selekcije Tunisa i Nigerije. Svetsko prvenstvo se za ove reprezentacije definitivno ne završava ispadanjem iz grupa, jer postoji i sekundarna ambicija u vidu plasmana na Olimpijske igre u Parizu sledeće godine.



Dosadašnji učinak Srbije

foto: ap

Reprezentacija Srbije za sada deluje jako sigurno jer je na samom startu prvenstva ubedljivo savladala Kinu, a zatim i Portoriko. Uvek je zadovoljstvo pobeđivati protivnike velikom razlikom, ali u ovakvoj konstelaciji snaga retko ko je mogao očekivati drugačiji ishod. Činjenica je da Srbija u grupi B neće naići na protivnika koji može pružiti adekvatan otpor. Koliko god je dobro na startu turnira imati “lake” protivnike i glatko proći kroz prvu fazu takmičenja, to može biti i mač sa dve oštrice. Od reprezentacije Kine se očekivao veći otpor, a sa selektorske pozicije ih je predvodio Aleksandar Saša Đorđević, bivši selektor srpske reprezentacije i čovek čije je ime upisano zlatnim slovima u istoriju srpske košarke. Po mnogima najbolji selektor reprezentacije Srbije od kada nastupa pod tim imenom proslavio je 56. rođendan nastupajući upravo protiv reprezentacije Srbije.

Portoriko je na momente pokazivao kvalitet, pre svega u trećoj četvrtini utakmice gde su oslonjeni na najjači segment svoje igre, šut za tri poena, upisali trideset jedan koš. Ispostavilo se da je to nedovoljno za potpuni preokret, jer je Srbija obezbedila veliku rezultatsku zalihu još u prvom poluvremenu.

Najveća bojazan postojala je od eventualnih povreda na utakmicama koje su rezultatski jako brzo rešavane. Takav peh nije zaobišao Filipa Petruševa u prvoj i Aleksu Avramovića u drugoj utakmici prvenstva. Filip Petrušev nije ulazio u igru protiv Portorika. U pitanju su veoma slične povrede čija priroda nije ozbiljna, i očekivanja su da oba reprezentativca budu spremna za drugu fazu takmičenja i formiranje novih grupa.

Iz istog broja

Feljton: Alhemija bombe (2/4)

Između Staljina i radijacije

Slobodan Bubnjević

Strip

Osuđen na zaborav

Nikola Dragomirović

Čola u Puli

Posljednji i prvi

Robert Čoban

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu