Mozaik

Novi identitet Beograda

Vidimo se kod Jupitera

Nijedan drugi grad u svetu još nije pokušao da se identifikuje tako što bi izgradio solarni model u razmeri grada i poistovetio svoj životni prostor sa Sunčevim sistemom

Uvećano

Evo jedne zanimljive ideje – postavimo usred Beograda Sunčev sistem. Odnosno, izgradimo umanjeni model solarnog sistema koji bi se poklopio sa gradom i koji bi činile metalne kugle postavljene na raznim gradskim lokacijama. Ako se ovaj model napravi tako da odnosi među prečnicima svih kugli odgovaraju dimenzijama stvarnih planeta, a međusobna rastojanja pravim kosmičkim udaljenostima, dobija se vrlo zanimljiv sistem u kome su objekti raspoređeni na neočekivano atraktivnim gradskim tačkama. Na beogradskom Ušću svi šetači tako bi mogli da vide Sunce i unutrašnje planete Merkur i Veneru, a kad bi prešli na Kalemegdan pronašli bi Zemlju i Mars, Jupiter bi se nalazio na Vračarskom platou, Saturn na Adi Ciganliji, Uran u Surčinu, a Neptun u Pančevu.

Čemu bi nešto takvo služilo? Možda vam se čini da je, usred ekonomske krize, suludo podizati jednu takvu skalameriju, ali reč je o projektu koji beogradske vlasti i građane neće koštati gotovo ništa, a može trajno da izmeni lik prestonice i svojim optimizmom i univerzalnošću postane jedan od stubova novog identiteta Srbije. Lepota ove ideje sadržana je u njenoj originalnosti – nijedan drugi grad u svetu nije pokušao da postavi solarni model sopstvenih razmera, a kamoli da se identifikuje tako što bi svoj životni prostor poistovetio sa Sunčevim sistemom.

Projekat "Beograd je sistem" su – u saradnji sa više astronoma, fizičara, programera, arhitekata, slikara, fotografa i novinara – osmislili naučnici iz Laboratorije za primenu računara u nauci na Institutu za fiziku u Zemunu, jednoj od vodećih naučnoistraživačkih ustanova u Srbiji, gde se realizuje rekordan broj projekata finansiranih iz evropskih fondova.

"Naša ideja je da napravimo vernu sliku Sunčeve porodice umanjenu na veličinu Beograda, to jest 220 miliona puta", kaže prof. dr Aleksandar Bogojević iz Laboratorije za primenu računara u nauci, predstavljajući ekskluzivno za "Vreme" detalje projekta. "Čak ni naučnici nemaju intuitivno poimanje veličina koje karakterišu Sunčev sistem", kaže Bogojević i objašnjava da ovaj projekat daje opipljiv model koji verno odražava ne samo udaljenost planeta i satelita od Sunca već i veličine tih nebeskih objekata, omogućavajući "neposredan doživljaj kosmičkog okruženja".

BEOGRAD JE SISTEM: Naziv projekta, očigledno izabran zbog analogije sa poznatim sloganom "Beograd je svet" koji je nastao tokom studentskih protesta 1996/1997, sugeriše kako ova postavka ne bi bila samo efikasan instrument za popularizaciju nauke u Srbiji, već i jedna od turističkih atrakcija na koju bi svi Beograđani bili ponosni, a rečenice kao što je "Vidimo se kod Jupitera" mogle bi postati deo gradske svakodnevice.

CENTAR SISTEMA: Idejno rešenje "Sunca"

Model predviđa da se na Ušću postavi kugla prečnika šest metara koja bi predstavljala Sunce. Ova kugla bi bila izrađena od mesinga, a seriju idejnih rešenja za nju napravili su arhitekte Ivko Rakić, Branislav Radovanović, Branislav Stojanović, Marina Višnjić i Darko Ilić (videti sliku). Dalje na istom šetalištu, na rastojanju od 245 metara, nalazila bi se metalna kuglica Merkura, postavljena na postament, a malo dalje, na rastojanju od 459 metara, bila bi Venera.

Planeta Zemlja bila bi postavljena sa druge starne reke, na Kalemegdanskoj terasi (634 metra od Sunca), a na samo metar dalje nalazila bi se kuglica koja predstavlja Mesec. Zanimljivo je da bi sa ove tačke, budući da je skala sasvim precizna, kugla na Ušću posmatraču izgledala potpuno iste veličine kao pravo Sunce na nebu. Mars bi bio postavljen na keju između Donjeg grada na Kalemegdanu i Sportskog centra "25. maj" (966 metara od Sunca), a prilično veliki Jupiter i njegova četiri satelita jako daleko – čak na Vračarskom platou (3,3 km). Saturn sa prstenovima i satelitom Titan nalazio bi se na Adi Ciganliji (6 km).

Kod ovog sistema je vrlo zgodno što bi se sledeća planeta, Uran, nalazila tačno u centralnom holu na Aerodromu "Nikola Tesla" u Surčinu (12,2 km udaljen od Sunca), tako da bi svi turisti koji dolaze u Beograd odmah bili upoznati sa gradskom atrakcijom. Planeta Neptun i satelit Triton bili bi postavljeni u centar Pančeva (19,1 km), a markeri linija terminalnog šoka koji karakterišu pravac kretanja sistema, bili bi sa jedne strane u Novom Sadu i sa druge strane u Istraživačkoj stanici Petnica, usmereni ka Evropi. Heliopauza, krajnja granica Sunčevog sistema, nalazila bi se, što je posebno zanimljivo, na graničnim prelazima, budući da se u ovakvom modelu površina Sunčevog sistema grubo posmatrano poklapa sa državnim granicama Srbije.

BEOGRAD JE SVET: "Simbol grada može biti monumentalan, kao Ajfelova kula, ili skroman kao statua Male sirene u Kopenhagenu", kaže profesor Bogojević, i objašnjava kako svaki grad bira čime će se predstaviti svetu, bez obzira da li inspiraciju za to nalazi u prošlosti, budućnosti ili tehnološkim prodorima. "Naša želja je da Beograd asociramo sa nečim vanvremenskim, sa nečim što veliča i čoveka i uzbudljivu avanturu otkrića koja čini osnovnu karakteristiku nauke, sa nečim što može biti umetnička inspiracija", smatra Bogojević, dodajući da "Beograd je sistem" nije samo ime ovog projekta, već i "brend koji bi nas mogao objediniti i inspirisati, učiniti ambicioznijim i jačim".

Budući da je 2009. proglašena Međunarodnom godinom astronomije, na Institutu za fiziku smatraju da je to idealna prilika da se model predstavi javnosti i pozivaju gradske vlasti da se pridruže inicijativi. Postavka samog sistema zahteva izuzetno mala finansijska sredstva, koja se lako mogu obezbediti tako da ne predstavljaju ozbiljniju prepreku za njegovu realizaciju. Sve što je potrebno da bi se ovakav sistem instalirao jesu dobra volja i podrška nadležnih organa. Projekat je za sada pokazan Ministarstvu nauke i tehnološkog razvoja, a najavljeni su i konkretni pregovori sa predstavnicima grada. U međuvremenu, na adresi www.beogradjesistem.rs može se, uz druge detalje o projektu, pronaći precizna skala modela koju su izradili Igor Smolić, Branimir Acković i Vladimir Slavnić iz Laboratorije za primenu računara u nauci.

"Projekat se prilično lako može realizovati. No, on ima potencijal da postane izvesni inkubator daljih inicijativa", kaže Bogojević, dodajući da niko ko je upoznat sa projektom nije ostao ravnodušan. "Imamo divne kreativne mlade ljude koje bez problema možemo okupiti oko jedne ovakve vizije. Zamislite redovna umetnička okupljanja na Adi inspirisana Saturnom i njenim prstenovima, zamislite noćne koncerte na Kalemegdanu koji započinju ‘paljenjem’ reflektora koji obasjavaju model Sunca, zamislite popularna predavanja iz astronomije na travnjaku ispred Narodne biblioteke na Vračarskom platou, odmah pored modela Jupitera i njegovih satelita", predlaže Bogojević i dodaje da bi to mogao biti deo slike Beograda koju mnogi njegovi stanovnici žele da vide, ali niko do sada nije ni pokušao da na taj način s njima komunicira.

Iz istog broja

Dejvis kup

Treća sreća

Vladimir Stanković

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu