Godina 1961. značajna je za čovečanstvo zbog toga što je te godine čovek napokon otišao "iza duge". Osim veličanstvenog podviga Jurija Gagarina, za Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju ta godina je postala i intimno "istorijska" – dobila je svog prvog nobelovca. Za srpsku naučnu zajednicu 1961. će zauvek ostati važna zbog "rođenja" Instituta za fiziku u Beogradu.

Ko su "očevi" ovog pedesetogodišnjaka, kako je dobio logo, šta je radio dok su Armstrong i Oldrin šetali Mesecom, kako je pratio svetske i sam postavljao nove naučne izazove, ko su ljudi bez kojih ga ne bi bilo i ko su oni kojima je omogućio upisivanje u istoriju detaljno otkriva monografija pod nazivom "Izgradnja jedne institucije".

Zahvaljujući entuzijazmu urednika i recenzenta monografije dr Aleksandra Bogojevića, autora tekstova Slobodana Bubnjevića i Marije Vidić (novinara "Vremena"), dizajnera Igora Smolića i Vladimira Stankovskog, pedesetogodišnja istorija jedne od najznačajnijih naučnih institucija u našoj zemlji nije svedena na beskrajno suvoparno i faktografsko nabrajanje godina i događaja.

"Izgradnja jedne institucije" je sve samo ne dosadno štivo. Ne propušta nijednu od pedeset godina postojanja Instituta, ali ljude i događaje vezane za njega oslikava osvrtom na tada aktuelne društvene i istorijske okolnosti. U njoj se našlo mesta i za Vojka i Savla, Tita, Zimsku olimpijadu u Sarajevu, "šezdesetosmaše", pad Berlinskog zida, festival nauke, pa i za Bitlse.

Poseban pečat ovoj monografiji daju fotografije Vladimira Nenezića, zbog kojih pedesetogodišnju biografiju Instituta za fiziku naprosto ne možete da prestanete da listate.

Oni koji su 19. maja prisustvovali predstavljanju ove monografije u Galeriji nauke i tehnike Srpske akademije nauke i umetnosti (SANU) imaju privilegiju i da je natenane pročitaju.