Nedelja

Festival nauke 2010.

Čiko, a gde je vaša laboratorija?

Sve što je dobro ima kraj. A onda, po dobrom savremenom običaju, nakon kraja sledi – evaluacija. Na srpskom jeziku bismo rekli – sabiranje utisaka. No, neke činjenice bile su očigledne i odmah nakon što su u nedelju uveče zatvorene kapije četvrtog Festivala nauke tokom koga su u tri dana na tri lokacije posetioci mogli da vide na desetine postavki, demonstracija i naučnopopularnih predavanja.

Ispred SKC-a i nekadašnje Robne kuće Kluz, sa mesta gde se tri dana, od petka do nedelje, protezao red onih koji su, stojeći na hladnoći, čekali da kupe ulaznice za Festival, razišli su se i poslednji posetioci, a više od 300 učesnika, mladih naučnika, organizatora i koordinatora, okupilo se sa druge strane vrata kako bi proslavilo zatvaranje festivala.

Čemu slavlje? Zar ima ikakvog razloga da se bilo šta, osim sportskih uspeha, u Srbiji slavi? Pre svega, svima u Kluzu bilo je jasno da je ovogodišnji festival, mada se manje nalazio u medijskoj žiži, bio veći i ambiciozniji od tri prethodna. A zatim i da tako uvećan, uspešno funkcioniše. I da na kraju i te kako ima prostora za radost.

"Niko odavde nije izašao, a da nije bio nasmejan i oduševljen. Vi ste pokazali da ste najbolji komunikatori nauke u Srbiji", okupljenim učesnicima Festivala rekla je Ana Jovanović iz Centra za promociju nauke i umetnosti, koja je uz Mladena Petrovića osnivač Festivala.

Ona je saopštila da je na osnovu prodatih karata utvrđeno kako je Festival nauke 2010. posetilo čak 19.000 ljudi, što je više nego prethodnih godina. Rast se, dakle, nastavio i nema sumnje da je Festival, kao jedan od najvećih kulturnih događaja u Beogradu, već postao i najvažniji događaj za srpsku nauku tokom godine.

Međutim, kako to izgleda iz ugla bilo kog od svih tih posetilaca? Nije nemoguće da je neko ipak izašao nezadovoljan. Najbolji sadržaji su prirodno izazivali najveću pažnju, pa je kao i prethodnih godina, na mnogim mestima bilo gužve. Ove godine se dodatno vodilo računa o relaksiranosti, ali su gužve bile neizbežne. To je na neki način ipak deo šarma Festivala – ovo je mesto gde se ljudi guraju zbog nauke.

Kako to izgleda iz ugla učesnika, mladih naučnika i njihovih institucija? Pre svega, nakon višenedeljnih priprema, tri dana Festivala nisu malo, ako sve vreme odgovarate na pitanja, izvodite oglede i pokušavate da svakom ko je došao da se upozna sa čudesima nauke pružite punu pažnju. No, efekti su nemerljivi.

Evo jedne scene koja sve govori. Nakon nastupa doktora fizike Vladimira Jovanovića, koji je zajedno sa mađioničarem Igorom Trifunovom na krajnje uzbudljiv način predstavio kvantne fenomene u programu "Ovo ne pokušavajte kod kuće", što se događalo u okviru 27 inspirativnih predavanja u SKC-u, bini je prišla devojčica ne starija od sedam godina i sasvim oduševljena onim što je videla, upitala predavača: "Čiko, a gde je vaša laboratorija?"

Ima li bolje evaluacije? Ima li boljeg dokaza šta znači popularizovati nauku? Tu negde je i nauk naučnim institucijama u Srbiji – uzmite više učešća u događajima kao što je Festival, dodatno podržavajte i afirmišite popularizaciju u svojim redovima, jer kad običan svet bude smatrao nauku važnom, i vaš budžet će biti veći. I u tome ne mora baš sve da bude na leđima produkcije samog Festivala i 300 entuzijasta koji su mu pogonsko gorivo.

A kako to pak izgleda iz ugla sponzora? Onih nekoliko društveno odgovornih kompanija (treba ih pomenuti – MTS, Erste banka, Samsung i Siemens), koje su pomogle Festival, praćene Ministarstvom za nauku i tehnološki razvoj, poslale su jasnu poruku da su zainteresovane za napredak, kako naučni i tehnološki tako i opštedruštveni.

A ostali? Njih, naravno, ništa ne zanima. U jednom čisto merkantilnom ceđenju svih živih sokova jednog društva nema mesta za mnogo šta, a kamoli za nauku ili njenu popularizaciju. "O čemu vi to? Ne budite budale, mi samo ovde obrćemo kapital, kakva nauka?", kažu i misle sa pravom. Ali, pre ili kasnije, ta logika će doživeti potpuni i rekao bih, jedan vrlo bolni poraz. Jer, kako festivali u Srbiji odmiču, u njoj ipak ima sve manje "budala". Ove godine smo ukupnu brojku umanjili bar za 19.000.

Iz istog broja

Korporativna odgovornost

Virtus za Eurobank EFG

Ana Radić

In memoriam

Dubravka Vojvodić

 

Otkriće NASA

Život kakav ne poznajemo

j. j

Novogovor

Haktivista

Milan Milošević

Slučaj generala Trifunovića

Samo na rečima

j. j

 

Foto nedelje

nedelju uređuje Jasmina Lazić

Broj nedelje

18,23

 

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu