Pravosuđe
Normom protiv građana
Po hitnom postupku i u prisustvu ni deset posto poslanika Skupštine Srbije završena je rasprava o jednom od dva sistemska zakona, zakonu o parničnom postupku (krivični je prošao raspravu u načelu). Tek ćemo vidjeti što će nam sve donijeti novi zakon, koji će na snagu stupiti u februaru iduće godine, stručnjaci su već upozorili na neka vrlo dubiozna rješenja.
Ono najznačajnije jest da je intencija zakonodavstva da skrati sudske postupke (što valja pozdraviti), ali da se to nerijetko čini nauštrb parničnih stranaka i ustanovljavanja istine.
Ono što će u nesređenoj državi poput Srbije direktno lupiti njene građane je član 456. tog zakona. U njemu stoji – a svi su limiti vrlo visoko postavljeni i, izraženi u eurima, sasvim u neskladu sa standardom života (pa se tako revizija postupka može tražiti tek u sporovima "težim" od 100 hiljada eura; u Njemačkoj je to 20.000) – da će sud kod tužbenih zahtjeva za dospjela novčana potraživanja do 2000 eura izdati platni nalog protiv tuženoga, iako uz tužbu nisu priložene vjerodostojne izjave.
Bit će to raj za neodgovorne u javnim poduzećima, koji malo-malo pokušaju iznuditi plaćanje zastarjelih dugova, ili plaćenih računa građana, u čemu im je prije koju godinu asistirao i sud sam.
Usput, valja znati i da je na snagu upravo stupio novi zakon o obezbeđenju i izvršenju, po kojem važe drugačija pravila dostave nego u parničnom postupku. U parničnom, ako nekoga ne nađu na njegovoj adresi, ostavit će mu obavijest da u sudu u roku od 30 dana može podići pismeno. U izvršnom, ako se dužnika-građanina ne zatekne na prijavljenoj adresi (pa taman bio i na putu, ili na poslu), dostava će se pokušati nakon 15 dana, sud će pismeno "okačiti" na oglasnu tablu suda, gdje će ono "visiti" pet dana, a već šestoga dana će se dostava smatrati urednom.
Jest da građanin pokorni i dalje ima pravo izjaviti prigovor na rješenje ako je, recimo, platio svoj račun i uplatnicu nije izgubio. No, s obzirom da je riječ o pravnom lijeku, valja unajmiti i platiti advokata, tako da tko ne plati na mostu, platit će na ćupriji.
Ne bi to bilo sporno kad bi javna poduzeća imala uredno poslovanje i kad se ne bi bahato i neprofesionalno ponašala prema građanima. Ovako, sačekajmo da zakon počne važiti, pa s njim i nova čuda i nezakonitosti.