Kao što je Hrvatska već polomila zube na neustavnoj zabrani rada nedeljom, kao što ne primenjuje striktno odredbu o nula promila alkohola za vozače, tako je nakon četiri meseca ista saborska većina ukinula zabranu pušenja u kafićima i restoranima.

Najprije je Sabor lani u novembru donio "zakon o nepušenju" u svim javnim prostorima, uključujući i restorane i kafiće. Bilo je nešto malo pobune i kuknjave, ali s obzirom na to da je saborska većina izglasala i šestomjesečni period za privikavanje na život bez duhanskog dima, kao i da je početak primjene Zakona padao na 6. maj kad su terase već uveliko u pogonu, tom su se temom uglavnom bavili pušači i silni blogeri.

Tog 6. maja, sanitarni inspektori Ministarstva zdravstva obavili su 1023 inspekcijska nadzora i izrekli – u slavu prvog dana zabrane pušenja – 11 opomena neposlušnim građanima i nadležnim konobarima. Ministar zdravstva Zdravko Milinović odmah se ujutro toga dana, nakon samo 170 provedenih inspekcijskih pohoda, pohvalio: "Samo u kafićima koji su bili predmet inspekcijskog nadzora, konobarima smo produžili život za preko 600 minuta". Par minuta po konobaru, pa par minuta po kavopiji, pa par minuta po pasivnom pušaču… ukratko, Milinovićeva su očekivanja bila da će se zabranom pušenja u javnim prostorima spasiti oko 13.000 ljudi godišnje od pušačkih boleština i uštedjeti nešto od ukupno tri milijarde kuna godišnje koje se troše na liječenje oboljelih pušača.

Odmah 6. maja vrisnuli su ugostitelji. U Hrvatskoj, kažu podaci, ima oko 5800 restorana i gotovo deset hiljada kafića, barova, disko-klubova i noćnih barova, koji zapošljavaju oko sto hiljada ljudi. Njihova udruženja već od prvih dana počeli su zbrajati gubitke, neki i prijetiti zatvaranjem svojih objekata i otpuštanjem zaposlenih, da bi nakon četiri mjeseca primjene zabrane – unatoč lijepom vremenu i terasama – izašli sa tvrdnjama da im je promet pao 60 odsto i da bi Hrvatska, da nije usvojila tako restriktivan zakon, ove godine imala osam milijardi eura prihoda od turizma. Ne zna se koliko je država zaradila s druge strane od drastičnih kazni koje je bila propisala, za pojedinca oko 120 eura, za zaposlene u ugostiteljskom objektu od oko 70 do 120 eura, a za pravne osobe od 700 do više od 2000 eura.

Bilo je zabavno tih prvih dana primjene Zakona: zaposleni, kojima je pušenje odavno zabranjeno na radnom mjestu, rogoborili su protiv nepušača koji ih prate u dvorišta gdje si priušte pokoji dim, konobari u kafićima bez terasa grizli su se od dosade i kukanja zato što prodaju kavu-dvije dnevno. Gdje su vam ti nepušači da spase vlasnike kafića? – zlobno su pitali pušači, koji su podigli prodanih broj kava "za ponijeti".

No, kao što je Hrvatska već polomila zube na neustavnoj zabrani rada nedjeljom (zahvaljujući čemu su također silni novci izgubljeni), kao što ne primjenjuje striktno odredbu o nula promila alkohola za vozače, tako je nakon četiri mjeseca ista saborska većina promijenila i ovaj zakon. Vlasnici kafića manjih od 50 četvornih metara moći će sami izabrati hoće li dozvoliti pušenje, uz određene (skupe) tehničke preduvjete. U većim kafićima i restoranima moći će se odrediti prostor za pušenje, ne manji od deset "kvadrata" i ne veći od 20 odsto površine za posluživanje, s time da se u "pušačkim" dijelovima neće smjeti posluživati hrana i piće, a i dalje je pušenje u zdravstvenim ustanovama i 20 metara oko njih zabranjeno, dok je omogućeno pušenje psihijatrijskim bolesnicima na rehabilitaciji, ali izvan zgrade.

Može i ovako: da se pušače proglasi psihički oboljelima od svih hrvatskih cirkusa, a kafiće i restorane rehabilitacijskim ustanovama. I još da ih se oslobodi plaćanja poticaja (oko trećine novca koji se izdvaja za liječenje ovisnika o cigaretama) proizvođačima duhana, jedinoj poljoprivrednoj kulturi kojoj sama država garantira otkup u idućim godinama.