Visoki savjet sudstva saopćio je, nakon Državnog vijeća tužilaca, da su usuglasili sve kriterije za rješavanje agonije reizabranih i nereizabranih sudaca i tužilaca, sve u suradnji s Evropljanima.

U potpunom kaosu kojem svjedoče građani Srbije koji s bilo kojim sudom imaju posla, vijest bi bila sjajna, da je istinita: niti su se oni usuglasili, niti je pravosuđe počelo funkcionirati kako treba, niti su sudije ili tužioci samostalni u vršenju funkcije i nezavisni od politike.

Činjenice su ove: krajem 2009. godine vrhovni sudski i tužilački organi ustanovili su da će provesti reformu pravosuđa. Odnosilo se to u najvećoj mjeri na konkretne sudije i tužioce, da li će ostati na funkcijama ili neće. Potom su proveli svoj postupak u kojem su izbacili neke časne tužioce i sudije, a neke nečasne ponovo izabrali (ma što nam prigovorili glede termina reizbora!), uz cijelu listu izabranih novopečenih, u kojoj su prošli neki s minimalnim univerzitetskim prolaznim ocjenama, dok su "vukovci" otjerani od profesije.

Uslijedile su silne tužbe neizabranih: nešto manje od hiljadu neizabranih sudija i upola toliko tužilaca. Ustavni sud Srbije tek je jednu sudijsku žalbu riješio, ovi svi ljudi su na čekanju i trebali bi dobijati neku naknadu, zahvaljujući nesposobnosti države, dok ju čekaju. Onda se ponovo izmijenio zakon: sad će neka nova tijela, sudijska i tužilačka, odlučivati – umjesto Ustavnog suda – o njihovim pravima i sad ponovo imamo vrijeme čekanja, da vrhovni sudijski i tužilački organi odluče o kriterijima i vremenu odluke.

U vremenu aktualnom, vlasti tvrde da su sve dogovorile sa Evropom, njenom komisijom i ostalima. Izvjesno u svemu tome jest da Visoki savjet sudstva laže da su postigli sporazum u skladu sa smjernicama EU (netočno!) i ono što danas znamo je sljedeće: ne znamo kako će se riješiti status nereizabranih sudija, niti u kojem roku, niti još znamo po kojim – a to je najvažnije – kriterijima.

I ono što je još gore: spominje se, što u raznim zapisnicima, što u raznim neimenovanim i "bliskim" izvorima, da će i ovi reizabrani sudije i tužioci, usprkos navodnoj stalnosti funkcije, imati još neki filter kroz koji će proći ili ne; tek to govori da su i reizabrani nestalni, da služe vlasti i čekaju iduću koja će ih ponovo filtrirati, ako joj se bude htjelo.

Ako ovako nastavimo, niti Evropa nam ne može pomoći. Počeli smo 2009. godine – tad je bio prvi reizbor – danas je 2011. i niti jedan problem reforme nije riješen. Ako nam, Srbiji, i daju neku prolaznu ocjenu za pridruživanje evropskom svijetu, čučat ćemo u ovom svom sudskom reizboru i neizboru još desetljećima, kao Turska.