Prije mnogo godina moj pokojni otac mi je pričao kako je, povodom krize sa Italijom, tadašnja vlast organizovala "spontane" proteste i demonstracije radnih ljudi i građana, đaka i studenata, koji su nosili transparente "Trst je naš", "Život damo, Trst ne damo"… Kasnije smo putovali (sa pasošem) u taj isti naš Trst. Treba li povlačiti paralelu između tadašnje i današnje situacije?

Građani mogu imati emocije i reagovati na nepravdu, političari to ne smiju, izabrani su i plaćeni da izvuku maksimum za državu iz sadašnje situacije, sljedeće generacije sigurno neće vjerovati ako im se kaže: "Znaš, svi su bili protiv Srba, svi su nas mrzili"…