Pravo je, rekao bih i dužnost, svakog časopisa da bude kritičan prema potezima svoje vlade. To, međutim, ne znači da treba biti obuzet tom kritikom i zaboraviti šta je u stvari konkretna tema, u ovom slučaju pravo državljana Crne Gore koji žive u Srbiji da glasaju na referendumu o nezavisnosti Crne Gore. Zato bih istakao neke aspekte ovog pitanja koje postovani g. Vasić nije pomenuo.

1. Ako g. Vasić tvrdi, pozivajući se na "neke osnovne principe moderne parlamentarne demokratije", da je "moralni i politički skandal" to što u nekim državama i "dijaspora" (navodnici M. V.) ima pravo glasa, šta reći nakon Rezolucije koju je Parlamentarna skupština Savjeta Evrope usvojila 25. juna u kojoj se upravo poziva na to da se omogući ostvarivanje biračkog prava državljanima, i kaže da "dužnu pažnju treba pokloniti biračkom pravu državljana koji imaju prebivalište u inostranstvu"?

2. Što se tiče principa koji Vasić ističe, "da nema oporezivanja bez predstavljenosti; i obrnuto – da se ne može plaćati porez jednoj državi, a glasati u drugoj", recimo najprije da to dvoje nije ni obrnuto, niti analogno, kao sto smo vidjeli iz Rezolucije SE. Zatim (navedimo jednostavan primjer): ako ste otišli prošle godine da živite, recimo, u SAD, do 15. aprila ove godine morali ste da platite federalni porez, i, zavisno od propisa, možda i porez državi u kojoj ste boravili (Kaliforniji ili Teksasu, npr). No to nikako ne znači da ćete moći da glasate na bilo kojim izborima u SAD, pa bio iznos poreza koji ste platili veći od onog koji plaća Valmart. Tek kada, i ako, budete američki DRŽAVLJANIN, stičete biračko pravo.

3. No, ako se neko, da ostanemo ipak pri istom primjeru, odselio u SAD i, kako bi rekli propagandisti "suverenističkog projekta" u Crnoj Gori, odlučio "da u toj sredini gradi svoju budućnost", šta mislite g. Vasiću, da li je time izgubio pravo glasa na referendumu? Ne, on je i dalje na biračkom spisku. To isto važi i za one koji su prije neku deceniju otišli na "privremeni rad" u inostranstvo. Čak su se kao veliko dostignuće demokratije, a o patriotskom činu "naših ljudi" da i ne govorimo, pokazivali na TV-u (državnom) svijetli primjeri Crnogoraca koji su došli u "svoju Crnu Goru" (neki prvi put nakon više godina) da glasaju i pomognu "mladoj crnogorskoj demokratiji". Štaviše, u te svrhe svojevremeno su organizovani i pravi vazdušni mostovi.

4. S druge strane, ako se neko pak odselio u Srbiju, bio je obavezan da se odjavi u Crnoj Gori i prijavi prebivalište u Srbiji, tako da je, samim tim, mogućnost da glasa na referendumu, prema tumačenju crnogorskih vlasti, izgubio. Ispada tako da od svih crnogorskih državljana na svijetu, ne mogu odlučivati o nečemu što se njih i te kako tiče jedino oni koji žive u Srbiji, oni koji su dakle ostali u istoj državi, samo su u drugoj republici.

5. Da nije možda, g. Vasiću, to moralni i politički skandal: zabraniti nekome ko ima državljanstvo jedne republike (države članice, sad svejedno) da i on odlučuje koja će to, i kakva, biti država čiji je on član, i da li će odjednom postati stranac u svojoj zemlji (jer mi smo, ipak, i dalje jedna zemlja, zar ne)?

Ukratko bih pomenuo samo još neke od "uglova ove priče".

6. Da crnogorskim državljanima koji žive u Srbiji treba omogućiti da se izjasne o pitanju nezavisnosti svoje države ne smatra samo vlada, nego i predsjednik Srbije Boris Tadić.

7. Šta o svemu tome kaže Ustavna povelja, koja je "najviši pravni akt" naše zajednice?

8. Ko je glasao na nedavnim referendumima u Francuskoj, Holandiji i Italiji, svi državljani, ili neko drugi?

9. Koliko je moralno ne samo ignorisati mišljenje većine od 260.000 svojih državljana (a u samoj državi živi oko 650.000 ljudi), nego većinu njih (većinu od tih 260.000) proglašavati, direktno ili indirektno, nepoželjnim, retrogradnim, izdajnicima čak, a pružati neograničen prostor samo onima među njima koji propagiraju odvajanje? (By the way, koliko je tek to moralno – biti crnogorski državljanin u Srbiji i zalagati se za odvajanje Crne Gore?)

10. Osjećate li izvjesnu mučninu kada, ako, prelistate crnogorsku stampu ili bacite pogled na crnogorske elektronske medije i vidite način na koji se… znate na sta mislim.

Volio bih da ovo shvatite kao dobronamjerne napomene vjernog, kako se to kaže, čitaoca "Vremena" iz Crne Gore, kome je "Vreme" u proteklim godinama puno puta pružilo nadu i utjehu.