Prema preambuli Ustava Međunarodne unije za telekomunikacije (ITU), svakoj državi potpuno se priznaje suvereno pravo da reguliše svoje telekomunikacije, a po članu 18. Pravilnika o radiokomunikacijama te specijalizovane agencije UN-a, privatno lice ili bilo koje preduzeće ne može da uspostavi i eksploatiše nijednu predajnu stanicu bez dozvole izdate u odgovarajućoj formi i u saglasnosti sa odredbama ovog pravilnika od strane vlade zemlje u čijoj je nadležnosti odnosna stanica.

Ako je Republika Kosovo država, onda ona, iako nije članica UN-a niti ITU-a, ima suvereno pravo da reguliše svoje telekomunikacije a njena vlada da izdaje dozvole za bazne, radiodifuzne i druge predajne stanice i da prekida nedozvoljene radiokomunikacije i druge telekomunikacije na području Kosova. Međutim, ukoliko je područje Kosmeta još pod starateljstvom UN-a, odnosno ako narodi na tom području još nisu postigli punu meru samouprave, onda Republika Kosovo nije država niti ima suvereno pravo da, između ostalog, reguliše telekomunikacije i izdaje dozvole za uspostavljanje i eksploataciju predajnih stanica. To pravo ima, u skladu sa glavom XII Povelje Ujedinjenih nacija, međunarodni sistem starateljstva oličen u UNMIK-u.