Ne mogu da vjerujem da "Vreme" može da objavi jedan takav tekst kao što je hvalospjev Zdravku Čoliću u vašoj rubrici "Portret savremenika". Jedna je stvar što ga se stilski ne bi postidio jedan učenik starijih razreda osnovne škole, ali je glavni problem što je tekst prepun neistina, neosnovanih hvalospjeva i šiparičkih pretjerivanja. Slučajno smo slavni Čola i ja živjeli u istoj zgradi, na Grbavici, s tom razlikom što sam ja boravio tri i po godine u tom konc-logoru gdje su pravdu zavodile srbijansko-crnogorske patriote. Za to vrijeme Čola je pjevajući na Arkanovoj svadbi pokazivao da se ne priključuje nijednoj od jednako krivih srpsko-hrvatsko-bošnjačkih strana. Da li zaista Tamara S. smatra da je u redu da Čolić ni u jednoj prilici ne pokaže saosjećanje sa Sarajevom i Grbavicom gdje se rodio i proveo dvadesetak godina života? Njezino je pravo da privatno obožava Čolića, ali samo da se zna: Čolića, Kusturicu, Bregovića, Karajlića i njima slične "neutralce" većina Bosanaca neovisno o nacionalnosti – jednostavno prezire.