Naša privreda, kabasta, troma i iznurena, svih ovih deset šizofrenih godina radila je za tzv. organizovani kriminal (u daljem tekstu: OK). U tom "biznisu stoleća", domaći OK bio je servis stranog OK-a, a Srbija njegova "obećana zemlja", zemlja brzog bogaćenja i srećnog življenja svih vrsta kriminalaca. OK je iznosio sve što ima neku vrednost, što znači ne samo ono što je proizvod tekućeg rada već i bogatstva stvarana decenijama i vekovima, pa čak i bogatstva koja nam je priroda podarila.

Druga dobro zaokrugljena istina: naša privreda, iako na smrt bolesna, onoliko koliko radi – radi za OK. Nova vlast, nažalost, stoji nemoćna pred tom činjenicom: ona još nije savladala mnoga žarišta moći, mnoštvo država u državi, a OK je OK – on podmićuje, ucenjuje, preti, ubija. S druge strane, narod više neće da radi za OK, neće i ne može, a i dosta je bilo, pa i previše. Otuda oktobarska pobuna, otuda danas toliko štrajkova. Nova vlast ne može da se vajka kako nema para, kako joj je potrebno "ljudsko razumevanje", kako je Srbiji potreban socijalni pakt za vreme tranzicije, a da pri tom privredu i novčane tokove ostavlja u rukama OK-a, da mreža policijskih, carinskih i poreskih organa, tužilaštva i sudova i dalje bude servis OK-a i da, povrh toga, sama nova vlast, ovde-onde koketira i paktira sa OK-om.

Treća dobro zaokrugljena istina: nema socijalnog pakta pod uslovom da narod i dalje radi za OK, a da za uzvrat nema para za školovanje i lečenje dece, pa čak ni za održavanje golog života i da, stoga, mora da troši poslednje rezerve ili da u bescenje prodaje svoju radnu snagu onim istim osobama koje su ga opljačkale. Nema, takođe, ni društvenog reda, ni socijalnog mira, a ni normalne tranzicije. Nova vlast, ako hoće da bude vlast, mora da bude suverena, što znači da mora da savlada žarišta otpora, centre moći, države u državi.

Četvrta dobro zaokrugljena istina: narod jeste prevaren, jer OK nije savladan, a nije savladan stoga što ga se nova vlast plaši ili što se pod snagom njegovog novca povija moralna kičma pobedničkih stranaka. Trećeg nema. Inače, premijerova razmišljanja o preispitivanju nasleđenih prava građana i povećanju prava poslodavaca su dobra, naravno, pod uslovom da ne misli da treba da bude pljačka legalizovana i da time OK postane nova srpska kapitalistička klasa. Dakle, umesto promocije OK-a u važan subjekt srpske istorije, nova vlast mora da revidira sve njegove "poslovne" transakcije, počev od "upotrebe" zajma i štednje građana, preko "upotrebe" svežih topčiderskih novčanica, šestodinarskog kursa, izvozno-uvoznih "dozvola" i raznih carinskih i poreskih "olakšica", pa sve do preprodaje cementa, benzina, ulja, šećera, brašna, cigareta, kafe. Ona mora da vrati pare iz mafijaške "proizvodnje" i potrošnje u normalne nacionalne privredne i kulturne poduhvate, naravno oporezivanjem i, ako treba (a treba!), konfiskacijom imovine stečene na nelegalan i neligitiman način. A ako nova vlast nikako ne može bez legaliteta, onda neka ga ostvari što pre, jer je upravo radi toga dobila mandat naroda.

Peta dobro zaokrugljena istina: premijerov poziv na odlaganje sporova i sukoba, zavrtanje rukava, uvođenje reda, štednju i žrtve – jeste četvrti takav poziv u modernoj srpskoj istoriji. Najpre je apelovala srpska građanska klasa nakon proterivanja turskih spahija, ai je ubrzo pokazala svu provincijalnost i dvoličnost svoga duha, pa je bila razlog pobune srpskog radništva i seljaštva. Zatim je poziv uputila komunistička "avangarda" radi ostvarivanja raja na zemlji, ali je projekat propao. Treći poziv su pre desetak godina uputile "patriotske snage", ali su naše pare za privredni preporod Srbije, a i druge pare, završile u njihovim džepovima. Dakle, poziv premijera g. Đinđića jeste četvrti takav poziv, a "razlika je tome", kaže on, "što to danas činimo za budućnost svojih porodica i naše zemlje, a ne zarad bolesne politike i privilegija vlastodržaca."

Dobro, ali koga su zmije ujedale taj se i guštera plaši. Narod se odazvao na poziv "komunista" i "patriota", pa hoće da se odazove i sada, ali ovog puta pod određenim uslovima: prvo, da nova vlast izvuče privredu iz kandži OK-a; drugo, da vrati opljačkane pare, naravno preko budžeta i fondova; treće, da lideri DOS-a očiste svoje stranke od primesa OK-a; četvrto, da nova vlast ojača mehanizme nadgledanja i kažnjavanja nosilaca javnih funkcija. Tek posle toga premijerov redosled poteza postaje smislen, a njegov poziv na odricanja i žrtve istorijski odgovoran.