POŠTA

Podrška ministru

"Zašto sam operisan u Nemačkoj..."; VREME 1009

Kampanja koja se ovih dana u sredstvima javnog informisanja vodi protiv ministra zdravlja dr Tomice Milosavljevića zbog toga što je operaciju kičme obavio u Nemačkoj, umesto u našoj zemlji, tj. Kliničkom centru Srbije u Beogradu, naterala me je da vam se obratim ovim putem, sa željom da ovo moje obraćanje objavite, kako bi građani shvatili, za mene, potpuno opravdan postupak našeg ministra zdravlja.

Naime, pre nekoliko godina i ja sam imao problem sa kičmom i bio sam hospitalizovan – primljen u KCS na Neurohirurgiji, gde je i ministar trebalo da bude operisan. Na moju nesreću, a na njegovu veliku sreću, ja sam dopao u ruke naših doktora.

U toj našoj vrhunskoj ustanovi meni su operisali kičmu posle čega sam ostao trajno nepokretan i u invalidskim kolicima.

Čitajući sve ove napise u štampi gde se naši doktori predstavljaju kao vrhunski majstori struke, operišući instrumentima iz prošlog veka, moram izraziti podršku ministru koji svoje zdravlje nije želeo da prepusti u ruke našim lekarima iz te oblasti.

Moje iskustvo je bilo takvo da sam na nogama ušao u bolnicu gde je, navodno, trebalo da me operiše prof. Dana Grujičić, ne znajući da će me umesto nje operisati specijalizant koji je i potpisao operacionu listu.

Da nesreća bude veća, tokom te prve operacije prilikom upotrebe medicinskog instrumenta, koji se možete misliti zove FREZA, ostali su metalni opiljci u mom telu. No, ni to nije bilo sve, nego su mi ostavili i parče igle, tako da sam posle te prve operacije jedva ostao živ. Zbog čega su me ponovo operisali da bi izvadili zaboravljenu iglu i metalne opiljke iz moje kičme. Ali, ovog puta profesorka Dana me je operisala lično, ali ja sam ostao trajni invalid u invalidskim kolicima za ceo život.

Moje stradanje u našoj ustanovi KCS se nastavilo nebrigom osoblja koje se nije brinulo o meni kao pacijentu pa sam dobio otvorene rane na leđima od ležanja, medicinski nazvane dekubit, zbog čega se moje lečenje iskomplikovalo i produžilo na višemesečnu borbu za život gde sam još trpeo strahovite bolove.

Zbog svega navedenog, verujem da je gospodin ministar doneo pravu odluku i da mogu da vratim vreme i ja bih danas postupio isto kao on. Smatram besmislenim da čovek objašnjava razloge svoje odluke kada je u pitanju lično zdravlje. To je domen ličnog prava svakog pojedinca bio on ministar ili običan čovek. Uostalom, pravo je svakog od nas da izabere lekara i tu nema šta da se priča. Pa sad, ako je taj doktor stranac, to ne treba da vređa naše lekare koji sada ispadaju još i sujetni. Ja sam ostao u kolicima i tužim KCS da mi nadoknadi štetu za ovaj užas koji sam doživeo. Nema tih para koje mogu kupiti moje zdravlje i život koji mi je upropašćen.

Zato, ko može, nek se leči tamo gde misli da će mu biti bolje. Prestanite više da progonite ministra dr Tomicu Milosavljevića. Pa, ljudi. on je ministar, valjda on zna sve ovo što ja i mnogi drugi nisu znali, a trebalo bi.

Iz istog broja

Dileme i mogućnosti

Tanja Stojković, elektronskom poštom

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu