Hvala što ste ovaj tekst podijelili s nama čitaocima. Kao što je Vaso Pelagić nekad davno rekao, da je učiteljski poziv i zadatak neopisivo velik i da je njegovo znanje za svaki narod i svaku državu gotovo toliko važno i nužno kao vazduh i hrana. Nadovezala bih se na vaš tekst sa još nekim informacijama za koje sam saznala. U Velikoj Britaniji je istraživanje u kojem je učestvovalo 2200 ispitanika pokazalo da su najvećem stresu na radnom mjestu izloženi prosvjetni radnici, a poslije pravnici, te zaposleni u bankama. Učiteljski stres je fenomen o kome se mnogo govorilo a malo se radilo na njegovom suzbijanju. Izgleda da ovom fenomenu ne znamo kako pristupiti.

To je stvarni fenomen sadašnjice. Dragocjena su istraživanja ovog njemačkog naučnika i vaše objavljivanje ovog prevoda. Žalosno je što postoji i kod nas taj ozbiljan problem kao i u svijetu, a vrlo je malo studija o korisnim intervencijama i nijedna od njih ne uključuje veliki broj uzoraka, kao ni dugoročno praćenje pa da dođemo do korisnog rezultata tj. da naučimo upravljati stresom jer on negativno utiče na produktivnost rada. Ove konstatacije ne djeluju pozitivno na prosvetare, ali je potrebno istražiti problem kako bi se nivo stresa smanjio ili izbjegao, jer tome je dosta doprinijelo i nerazumijevanje zajednice i ponižavanje ove profesije koja je od neprocjenjive važnosti za nju. Ukoliko se ova profesija u društvu ne postavi na viši nivo, posljedice će za to isto društvo biti katastrofalne.