Kao ugledni latinista, Gojko Tešić je moju izjavu, objavljenu u "Politici" pre mesec i po dana, o otkupu knjiga, nazvao stupidnom. Ako on ne zna srpski jezik, na kome stupidna znači glupa, priglupa, blesava, budalasta, onda su novinar i urednik "Vremena" morali da mu priskoče u pomoć.

Izjavu sam dao kao direktor Rada. Zanimljivo je da se u ratobornom prilogu Gojka Tešića Rad ne pominje, kao što se moja stupidna izjava ne dovodi u vezu s izdavačkim preduzećem čiji sam direktor. Moja stupidna izjava je kratka. U njoj sam rekao da je, posle više godina, prvi put Komisija otkupila knjige savremenih srpskih pisaca. Pomenuo sam pesme Milana T. Đorđevića, Snežane Minić, pripovetke Dejana Vukićevića, kritike Vase Pavkovića. Jedini sam pohvalio rad Komisije. Prigovorio sam što je Ministarstvo kulture "sakrilo" da su dvojica članova Komisije urednici jednog izdavača (bez imena i prezimena) i što su otkupljene gluposti Pet prijatelja…, u izdanju Narodne knjige.

Javljam se iz dva razloga.

"Sasvim pouzdano i samouvereno tvrdim"… da je Komisija "maksimalno odgovorno i valjano obavila svoj posao", piše Gojko Tešić. Po njemu, onaj koji sumnja u "maksimalnu odgovornost", koji se ježi pri pomisli na nju, jer sumnja u sve, nemoralan je i društveno opasan. I da je Vojtila imenovao Komisiju, kao najveći vernik dozvolio bi tračak sumnje. Za Gojka Tešića nemoralna je i pomisao na sumnju.

Jovan Despotović, pomoćnik ministra kulture, izbor Gojka Tešića za člana Komisije "smatra greškom", jer ga bezgrešni član nije obavestio da je urednik Narodne knjige. Obmanuo je Despotovića, ne stupidno, već ostavši bez daha i petlje, ili zbog viših uredničkih interesa!

Nisam zabrinut zbog svoje stupidnosti niti zbog Tešićevih honorara. Oneraspoložio sam se i zagrcnuo što je izvređao jednog od čestitih srpskih pisaca, Filipa Davida. Nazvao ga je licemernim, nemoralnim, "narečenim građanskim intelektualcem", "sitnim klevetnikom", "čaršijskim paskvilantom", "lajarom"… Užasnuo me je govor mržnje.

Dakle, tačno je da je "u zemlji Srbiji, danas i ovde, sve moguće". I danas se u Srbiji odstreljuju značajni srpski pisci. Filip David je i Radov pisac. U biblioteci "Reč i misao" objavljeni su njegovi Hodočasnici. Potpisao sam ih kao direktor.

Da li je "Vreme" zaslužilo ili je samo sebe kaznilo time što je objavilo viziju Srbije Gojka Tešića? Već viđenu i žestoko plaćanu.