Novinarka Manuela Graf uradila je vrlo zanimlјiv tekst o ukidanju naših lektorata po svetu.

Udruženje "Ćirilicu" osnovali smo još 2001. godine, a još pre toga već smo imali istraživanja i knjige koje su govorile o ovome što će se danas sa srpskim jezikom dogoditi. Mi smo dokazivali i tvrdili na osnovu istraživanja da će naš jezik ubrzo nestati iz dva osnovna razloga. (Vaša novinarka je, "zavedena" izjavama profesora srpskoga jezika Veljka Brborića i drugih, ispravno zaključila da država /Srbija/ uopšte danas ne brine o srpskom jeziku i lektorima za naš jezik u inostranstvu. I to jeste, bez sumnje, tačno. Ali, to je samo manji deo istine. Državna briga je u tome vidljiv breg istine, ali to je tek brežić leda u moru istine.

Nije država Srbija jedina uništila srpski jezik. Srpski jezik su najpre temeljno uništili srpski lingvisti posle Vuka – takozvani serbopkroatisti koji su, izvan svake naučne istine, proglašavali srpski jezik (vukovski štokavski) jezički standard za nekakav "zajednički jezik" koji je, onda rastočen na varijante koje su politički osamostaljene kao tobož različiti standardni jezici. Mi već deset godina stručno objašnjavamo da hrvatski lingvisti mudrije vode jezičku politiku, a srpski lingvisti bukvalno uništavaju srpski jezik. Kako? Uništavali su ga temeljno i "stručno" preko jedinstvenog u Evropi i jedinog u svim prestižnim jezicima u svetu "bogatstvo dvoazbučja" i, kasnije, nasilno zamenjivanje srpske ćirilice hrvatskom latinicom. I, čak, današnji lingvisti u Srbiji "pronađoše" da ova latinica (koju ste i vi u "Vremenu" izabrali, što je danas po Članu 10. Ustava Srbije apsolutno protivustavno, ali koga je danas uopšte u Srbiji briga za protivustavnost, pa i vas u Redakciji "Vremena"!?) i nije hrvatska, nego je to "srpska latinica"!!!

Kakva bruka za srpski narod i za srpske lingviste – da se preotimaju za hrvatsko abecedno pismo koje je danas u međunarodnim institucijama registrovano uz hrvatski jezik (uz srpski je, naravno, mogla biti registrovana samo srpska ćirilica). I koje svaki današnji najobičniji lektor za hrvatski jezik u svetu može da dokaže koliko su naivni srpski akademici za srpski jezik.

Stručnjaci za srpski jezik su, bez ikakve sumnje, prvi krivci za temeljno uništavanje najpre srpskog pisma, a onda i srpskog jezika kao posledice toga, pa tek onda, normalno i država. Ali, razume se, kad su nam ovakvi stručnjaci za srpski jezik, normalno je da nam je srpski jezik takav kakva nam je i država Srbija.

I ko će se sada u Evropi i prestižnom svetu baviti srpskim jezikom koji propagira Amerikancima ili Englezima da su samo Srbi u Evropi i prestižnom svetu mudri i kulturni pa, tobož, imaju dva pisma, pa će tamo neki Amerikanci, Englezi, Nemci i ne znam koji drugi sve "nekulturni i nemudri narodi s jednim pismom" uzeti da uče srpski jezik samo zato što "ima dva pisma". To je lakrdija u svetu. Kome je to normalnom potrebno. A to danas i dalje rade i "uče" druge lingviste po svetu srpski stručnjaci za jezik (njih uopšte nije briga što se narod na referendumu izjasnio suprotno tome za srpsko milenijumsko savršeno pismo za svoj jezik, baš kao što nije briga ni Redakciju "Vremena", nego i dalje objavljuje svoje novine za Srbe na hrvatskoj abecedi koja je u UNESKO-u i drugde jednostavno registrovana uz osamostaljeni hrvatski, a ne srpski jezik!?).

Posle 1954. godine srpski jezik se uništava temeljno i "stručno" i sasvim je razumljiva današnja posledica u svetu da se srpski lektori zamenjuju hrvatskim, bošnjačkim i crnogorskim, jer su srpski – najpre stariji, a onda i mlađi stručnjaci za srpski jezik po ugledu i iz subordinacije prema starijima, dokrajčili srpsku naučnu lingvistiku.

Ovo poslednje jedino je što nedostaje da se kaže u zanimljivom tekstu uvažene Manuele Graf. Da je nas u "Ćirilici" pitala za izjavu, njen bi tekst bio kompletniji. Ali, naša se mišljenja i posle deset godina zabašuruju i skrivaju među "stručnjacima".