Istorija filozofije kaže da čovek postaje slobodan tek kada spozna da apsolutne slobode nema. Sloboda, istina, dobro(bit) i pravda bi trebalo da su ideali kojim se rukovodi svaki čovek i društvo kojem pripada. Ja sam služio vojni rok u Sarajevu daleke 1981/82. godine. Sarajevo je 1982. godine bilo veliko gradilište koje se pripremalo da organizuje predstojeće zimske olimpijske igre. U višenacionalnom i multikonfesionalnom Sarajevu, zvanično se govorilo srpsko hrvatskim

ili hrvatsko srpskim jezikom. Dnevne novine "Oslobođenje" su štampane sa latiničnim i ćiriličnim tekstovima u istom izdanju, pomešano. O slobodi se i tada pisalo i diskutovalo kao i danas. Ali imao sam utisak da su svi domaći bili jedinstveni kada su sarajevsku olimpijadu branili od nedobronamernih Austrijanaca, kojima se sve to činilo kao opasan konkurent njihovom prepoznatljivom brendu "Alpski turizam i zimski sportovi".

Danas, posle skoro 30 godina, na prostorima bivše SFRJ postoji šest priznatih i jedna "nepotpuno" priznata država (još je neizvesno da li će se na tom stepenu razdvajanja i stati), kao rezultat višeetapnog građanskog rata izazvanim unutrašnjim problemima i uz svesrdnu pomoć spoljnih neprijatelja i prijatelja (zavisno od "ugla gledanja"). Niko još nije uspeo da utvrdi čiji doprinos je bio veći, mada se mnogi sami prozivaju i prepoznaju. Pošto narodi SFRJ nisu mogli da žive više zajedno, zemlja se raspala. Međutim, neki od naroda su ipak "dobrovoljno" morali da nastave suživot u istoj ali novoj državi.

To su ti prijatelji i/ili neprijatelji uredili ili naredili, kako već.

Zvanični podaci o žrtvama u Republici BiH danas postoje, ali se razmere etničkih promena (ili kako češće žele da kažu "čišćenja") ne znaju zato što popisi stanovništva nisu završeni u svim delovim države. Tvorevine, kako se kaže u tekstu (ili se misli samo na Republiku Srpsku), tako su nastale kao kompromis svakojakog zemešeteljstva realnosti na terenu i prijateljsko-neprijateljskih interesa.

Po nekom pravilu sloboda započinje sa slobodom izbora ili pravom na slobodni izbor. Takav izbor ne bi trebalo da ugrožava nijedan od ostalih ideala istine, dobra i pravde. Ako je već pomenut civilizacijski iskorak, on bi, valjda, trebalo da podrazumeva i još neka civilizacijska dostignuća. Na primer, pravo na pravični sud za optuženu grupu u Boriku. Na kraju da dodam još nešto u vezi sa etničkim promenama sa početka mog komentara. Nemam utisak da su "tvorevine" išta više ili manje zaslužnije da postoje po pomenutom principu ili da postoje razlozi za to da bilo ko i bilo koliko puta ima gore mišljenje o njima ili bilo kojoj od njih.