Gospodin Luković je čovjek koji ostavlja impresiju da je sretniji u "izbjeglištvu" nego doma… u tuđim hlačama radije nego u svojim. Preosjetljiv na neku kritiku sa svoje strane. Doza pristrasnosti i stalnog dodvoravanja gluhima za njegov napor je patetična. Čovjek se konstantno ulagiva Hrvatima bespotrebno šibajući sve što ima veze sa Srbijom i Srbima kao da baš ništa nema u tim Srbima humanoga. Ili kao da njega uopće ne zanimaju dobre strane ičega a ponajmanje njegovih Srba. To baš nije hrabrost, nego obrnuto. Teško je imat poštivanja za takovi mentalni sustav i ne bih volio zamisliti sve Srbe poput dežurnog apologiste Lukovića. Sto bi moj sin Marko reka, kad bi Luković moga postat Hrvatom, on bi istog časa preša na srpsku stranu, ali pošto je to nemoguće sve strane preostaju relativno sretnim.