Moram sa nemalim negodovanjem da ukažem na krupnu materijalnu grešku kojom počinje tekst "Pečat prevodioca", objavljen u "Vremenu", br. 640.

Tamo je navedeno "da je kod Laze Kostića ‘To be or not to be…’" prevedeno kao "Trt-mrt, život ili smrt". Uvidom u original, međutim, lako se može utvrditi da Kostićev prevod prvog stiha datog monologa glasi: "Il` bit` il` ne bit`, to se pita sad."

Kao poštovalac Kostićevog literarnog i duhovnog nasleđa, podsećam autore članka da je ovaj jedini istinski Evropejac među Srbima XIX veka prvi Šekspira prevodio sa engleskog originala (pored "Hamleta" još i "Ričarda III", "Kralja Lira", "Julija Cezara"), a ne na osnovu nemačkih prevoda, kako se to pre njega činilo. Ovo tobožnje duhovito stogodišnje opanjkavanje datoga prevoda, koje se po čaršiji provlači još od pesnikovog sukoba sa beogradskom filološkom školom i tzv. jezičkim puristima (Lj. Nedićem, J. Živanovićem, a kasnije sa J. Skerlićem i B. Popovićem), nagnalo je, pretpostavljam, i vaše novinare da poveruju u istinitost "trajne laži". Bez namere da profesionalcima držim predavanje, tek uzgred podsećam da je proveravanje informacije najpoželjnija osobina odgovornog novinarstva.