Kao neko ko je do 1995. živio u Bosni moram da vam se zahvalim na pristojno napisanom članku. Sad kad sam daleko u nekoj drugoj zemlji i kad na cijeli rat gledam sa distance duge deset godina, žalim što moja domovina još uvijek ima masovne grobnice (nije važno koje je vjere ubijeni), žalim što djeca iz Banja luke ne idu na ekskurzije u Sarajevo, što djeca iz Zenice ne idu na ekskurzije u Banja luku itd. Žalim što još ima tako puno praznih glava na sve strane koje ne vide da su lijepo izigrane, da su izgubili više nego što se izgubiti može, da su siromašniji nego ikad, da im je zdravstveno stanje i obrazovanje na nuli… Da se velike lutke prodaju za skupe pare, da su porodice nekih Karadžića ili Mladića ili Miloševića u ratu postale tako bogate…