Ljeta Gospodnjeg 1768. (već tada!), kad je Katarina Velika poslala vojsku u Poljsku u znak podrške izboru njena "favorita" Stanislasa Ponjatovskog za kralja Rzeczpospolite, Volter je čestitao slavodobitniku, Stanislasu-Augustu, sljedećim riječima:

"Ruska carica nije samo uspostavila sveopću toleranciju na golemom prostranstvu svoje države, već i poslala vojsku u Poljsku, prvu armiju mira u povijesti čovječanstva, koja druge zadaće nema osim da brani prava građana i da pred njom drhte svi njihovi neprijatelji".

Volterovo oduševljenje za "prvu armiju mira u povijesti čovječanstva" i ostale kurzivom istaknute carstvujušće vrijednosti objašnjava se – vid. Chamfortove Maksime – isporukama "sjajnoga krzna", koje su "stigle u pravi čas", jer je Volteru "bilo hladno".

"Volterova kopilad" – da se uteknemo izrazu američkoga esejista i književnika Johna Saula – muškog ili ženskog spola, svejedno, ostaje brojna te i dalje zimogrozna.