NA TRAGU BAVLJENJA IZBEGLIČKOM KULTUROM I IZBEGLIŠTVOM U KULTURI, "VREME" U OVOM BROJU OBJAVLJUJE POČETAK POSLEDNJEG ROMANA MIRKA DEMIĆA – PO(V)RATNIČKI REKVIJEM. ROMAN GOVORI O POVRATKU U ZAVIČAJ KOJI JE DANAS SVE, SAMO NE TO. POČETAK ROMANA, UZ REDAKCIJSKU OPREMU, "VREME" OBJAVLJUJE UZ ODOBRENJE PISCA
U okviru projekta „Izgradnja kapaciteta institucija uključenih u upravljanje migracijama i reintegraciju povratnika u Republiku Srbiju" profesor Slobodan Cvejić sa Filozofskog fakulteta u Beogradu, uradio je Anketu o potrebama povratnika u Republiku Srbiju koju „Vreme" priređuje u ovom broju
Intervju - Mario Nenadić, pomoćnik ministra za ljudska prava i izbeglice BiH i Drago Vuleta, pomoćnik ministra za izbeglice i raseljena lica Republike Srpske
Mario Nenadić: „Puno je više urađeno na planu povratka nego na planu pomoći za lokalno integrisanje, to jest izbora drugog mjesta stanovanja. Takođe, još uvijek nije na odgovarajući način razvijeno definiranje odnosa između države, entiteta/kantona i opštinskih službi odgovornih za pitanja pristupa pravima".
Drago Vuleta: „Da nije bilo međunarodne zajednice, nametanja imovinskih i drugih zakonskih rješenja, koja je bilo bolno sprovoditi, ne bi uspješno bili stvoreni uslovi za nesmetan povratak izbjeglih i raseljenih lica i povrat njihove imovine"
„Još uvek postoje lokacije koje interno raseljena lica ne mogu da posete, a lokalne vlasti ne pokazuju spremnost da omoguće građanima da posete svoje domove, da učestvuju u različitim forumima i da se vrate ako to žele"
„Najbolniji problem su spora ekshumacija i identifikacija nestalih lica. Nedopustivo je da se u Hrvatskoj poslije 19 godina još uvijek nalazi 16 lokacija nastalih asanacijom terena poslije operacija ’Bljesak’ i ’Oluja’ tokom kojih je zakopano 238 žrtava"
O problemima i pitanjima povratka u Hrvatsku za „Vreme" piše Mirela Stanić Popović, predstavnica Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje Republike Hrvatske
„Da bi povratak bio održiv, povratniku je potrebno da ga lokalna zajednica prihvati. Može država da se deklariše kao ambijent u kome nema nikakvih prepreka, ali ako naši povratnici u Lapcu, na Baniji, Kordunu nemaju posao, školu za dete, ako nemaju pristup javnim službama, ambulantu ni autobus da odu da najbližeg mesta, onda nema ni uslova za održivi povratak"
"Na veliko zadovoljstvo nas iz Komesarijata, ljudi koji traže azil na teritoriji Srbije su za vreme poplava po prvi put predstavljeni kao neko ko u Srbiji čini dobro. Ja se nadam da će ovaj gest tražilaca azila doprineti da ih lokalno stanovništvo ne posmatra kao silovatelje i lopove jer oni to nikako nisu. Naprotiv."
Na Nišićkoj visoravni, 35 kilometara od Sarajeva, posle tri rata u dvadesetom veku, posle međusobnih progona i zločina, još jednom pokušavaju da na istom mestu zajedno žive ljudi koji su, svi do jednog, povratnici – i Srbi i Bošnjaci
