"Predsednik Aleksandar Vučić se bori, a da li će izdržati, videćemo", usplahireno je izjavio ministar financija Siniša Mali ispred Bijele kuće. "Bilo je 16 tačaka na papiru, na stolu, od kojih tačka 10 podrazumeva međusobno priznanje.(…) Tačno ono što je predsednik Vučić dobio od obaveštajnih službi."

"Nije istina", odmah je na Tviteru objavio Ričard Grenel, specijalni izaslanik Donalda Trampa.

Ovo su bile prve vijesti sa početka srpsko-albanskih pregovora u Bijeloj kući pod američkim posredstvom. Na pauzi, Vučić je potvrdio izjavu Malog o točki 10, uključujući i onaj dio o BIA. Elem, nakon što je on uzeo riječ, u sali je nastao muk: "Nije meni ovo prvi put da na takav način reagujem… Ali to je moj posao."

Sve u svemu, poslije "brutalne intervencije" predsjednika Srbije kako je to rekao Ivica Dačić u Pinkovom studiju, rečenica o uzajamnom priznanju nestala je iz dokumenta, a pregovori su krenuli konstruktivnim tokom.

Zbog čega to rade, pita zbunjeni građanin. Zar im je malo Deklaracija vlade o bezuvjetnoj podršci i beskrajnom divljenju Vučiću usvojena svega nekoliko sata prije početka pregovora? Da li je zaista moguće da se ovakvi pregovori vode bez prethodnih razmjena stavova i uvrštavanja u radni materijal zahtjeva obiju strana? I kako li su to tajni agenti Bate Gašića uspjeli Grenela držati "na mjerama"? Onako kao i lidere srpske opozicije?

Vučić, očito, stalno mora biti u centru pažnje. Nije važan način. Da je drugačije, izostalo bi metenisanje ministra koji svoje fotelje duguju njegovoj milosti i odsustvu vlastitog mišljenja o bilo čemu; da je drugačije, predsjednik Srbije ne bi od pregovora pravio unutrašnjopolitičku kampanju za armiranje svog kulta ličnosti; da je drugačije ne bi se srpski pregovarački tim u Vašingtonu i nosioci vlasti u zemlji – počevši od Ane Brnabić pa naniže – ponašali kao učesnici "Zadruge"…

Naime, potpuno je jasno da su formiranje Skupštine i Vlade u Beogradu morali čekati susret Vučića i Trampa. To za naprednjake predstavlja još jedan novi početak – bez obzira na stvarne rezultate pregovora u Vašingtonu, predsjednik Srbije se vraća kao čovjek koji je istovremeno obranio Kosovo i otvorio nove, istorijske perspektive zemlje. Meteorološkim rječnikom rečeno: crveni meteoalarm uslijed izljeva oduševljenja i podrške.

Zato, ako je Goran Vesić otvoren za prijedloge, evo mu jednog – da se "Pobjednik" prebaci, na primjer, u Botaničku baštu i da se na istom mjestu na Kalemegdanu podigne spomenik predsjedniku Srbije visok najmanje 46 metara. Korist je dvostruka: otadžbina i narod time pokazuju zahvalnost pobjedniku iz Kosovskog boja u Bijeloj kući, a značajno bi skočila i cijena kvadrata u najmilijem čedu Aleksandra Vučića – Beogradu na vodi.