Ostavka hrvatskog premijera Ive Sanadera u srijedu, 1. jula iznenadila je i građane i političke stranke u Hrvatskoj. Ostavku je objavio na izvanrednoj konferenciji za novinare, koja je iznenada i zakazana i naprasno prekinuta nakon upornih novinarskih zahtjeva da objasni prave razloge za ostavku, da bi ostavio svoj testament budućim dužnosnicima: da buduća premijerka bude potpredsjednica Vlade Hrvatske Jadranke Kosor, te da ga na čelu HDZ-a naslijedi Andrija Hebrang.

"Moja dionica je gotova, u prvoj dekadi HDZ je vodio Franjo Tuđman, u drugoj dekadi ja, a sada je vrijeme za druge", izjavio je Sanader u objašnjenju svoje ostavke, koju nitko nije do kraja razumio. Bilo je tu svega, i prekida pregovora o pridruživanju s Evropskom unijom i problema sa Slovenijom, i neprekidnog prizivanja njegove završene "dionice", ali jedino što je javnosti jasno rekao jest to da ne odlazi zbog neke bolesti, kao niti zbog toga što odlazi na neku evropsku funkciju; nije da mu nije nuđeno, ali nije prihvatio, rekao je.

Javnosti je ostalo da nagađa zašto premijer upravo sada podnosi ostavku. Ima nekoliko teorija: upravo objavljen podatak da je hrvatski BDP dosad pao za već vrtoglavih 6,7 posto, afera kupovine preskupih kamiona za Hrvatsku vojsku, u kojoj se ističe visoki funkcionar i bivši HDZ-ovski vojni i policijski ministar Berislav Rončević, turistička sezona za koju je jasno već sad da je podbacila, što će se sve vidjeti u septembru kad i posljednji gosti napuste hrvatsko more. Ipak, Sanader tvrdi da "nikad nije bježao pred izazovima" i sve te razloge odbacuje u svojoj nemuštoj ostavci, te tvrdi da se povlači iz aktivne politike, iako je dometnuo i da nije siguran da li će se "politika povući iz njega".

Jedna od glasina koja već dulje vrijeme zaokuplja hrvatsku javnost jest i mogućnost da se Sanader kandidira za predsjednika države na predstojećim predsjedničkim izborima; objašnjenje da je ovo njegov "trenutak za novi početak" ne može odbaciti i takvu mogućnost, ali je pitanje zbog čega ostavka upravo sada, prije no što su predsjednički izbori i raspisani.

Ovako, već se pojavljuju konstatacije da "Hrvatska tone, štakori bježe".

Tome u prilog ide i tvrdnja da je Sanader Andriji Hebrangu dao rok od 24 sata da se, unutar stranke, izjasni da li želi preuzeti stranačku štafetu u trci za mjesto još aktualnog predsjednika Stjepana Mesića; Hebrang, naime, nema nikakve šanse u toj utrci (hrvatska javnost je izrazito nenaklonjena tom antipatičnom liku), te bi vrlo lako Sanader mogao uskočiti u tu ulogu.

Nisu bez vraga i glasine o "desnom udaru" u samom HDZ-u. Sanader je, naime, proteklih godina svoje stranačke "jastrebove" uspio donekle umiriti i skrajnuti (sjetimo se samo obračuna s Branimirom Glavašem) i barem izvana provoditi "uljudbenu" politiku. Bar se tako ogledao u evropskom ogledalu, praćen stalnim nezadovoljstvom nekih natražnjačkih stranačkih kolega.

U ovom trenutku, čini se da je već dovoljan broj zastupnika u Hrvatskom saboru, njih više od 83-oje, dalo svoj potpis za novu premijerku Jadranku Kosor, inače vjernog vojnika Ive Sanadera. Dosad su koalicijski partneri, među kojima i Samostalna demokratska srpska stranka Vojislava Stanimirovića i Milorada Pupovca, potvrdili da koalicija opstaje i da će Kosorica imati njihovu podršku. Po hrvatskom Ustavu, naime, ostavka premijera povlači ostavku cijele vlade, te njen eventualni budući opstanak s Kosoricom na čelu ovisi isključivo o vladajućoj većini. Po prvim izjavama, ipak, čini se da će predsjednik Mesić dobiti zahtjev parlamentarne većine da za novog mandatara proglasi Kosoricu.

S druge strane, šef najveće opozicijske stranke SDP-a Zoran Milanović traži izvanredne parlamentarne izbore, s obrazloženjem da eventualna vlada Jadranke Kosor ne bi imala povjerenje građana, a s njim se slaže i Damir Kain iz Istarskog demokratskog sabora.

U svakom slučaju, ako se u idućih 30 dana u Saboru ne potvrdi nova vlada Jadranke Kosor, Hrvatskoj slijede – po slovu Ustava – novi, izvanredni parlamentarni izbori.

Zanimljivo je da je Sanader zabranio direktan prijenos konferencije za novinare na kojoj je podnosio ostavku televizijama s nacionalnom pokrivenošću. No, dok se privatni RTL (kao i zagrebački Radio 101) uključio čim je to bilo omogućeno, državna (javna, pardon) Hrvatska televizija je, umjesto breaking news, emitirala nekakvu sapunicu predviđenu redovnim programom, kao da je ostavka premijera – sasvim iznenadna i nejasna – svakidašnja jadikovka koja može sačekati redovan termin uobičajenih (loših) vijesti u zemlji Hrvatskoj.

Pročitajte biografiju Ive Sanadera