Prosečan dijabetičar u Srbiji mora da plati oko 9000 dinara mesečno kako bi sebi obezbedio kompletno lečenje. Godišnje potroši 20 radnih dana na administraciju vezanu za svoje zdravstveno stanje, u svom domu zdravlja nema savetovalište, a njegov izabrani lekar nema puno vremena da ga, prilikom pregleda još i posavetuje i odgovori na pitanja koja ga muče. Sa ovim i mnogim drugim problemima u Srbiji danas živi 630.000 ljudi koji pate od šećerne bolesti.

Ukoliko primaju odgovrajuću terapiju i drže pod kontrolom zdravstveno stanje, osobe sa dijabetesom su produktivni članovi društva, što je, dakako, u interesu celog društva. Međutim, položaj osoba sa dijabetesom u Srbiji je u poslednjih nekoliko godina doveden u pitanje. Država je, istina, učinila neke korake u popravljanju njihovog položaja, ali postoji još mnogo prostora za poboljšanje.

Predstavnici osoba sa dijabetesom, Udruženje za borbu protiv dijabetesa grada Beograda "Plavi krug" i Dijabetološki savez Srbije, odlučili su da se za poboljšanje položaja osoba sa dijabetesom izbore – konstruktivnim dijalogom sa svima koji na to mogu da utiču.

Oni su 5. aprila javnosti pročitali pismo u kome ukazuju na pet gorućih problema sa kojima se osobe sa dijabetesom u Srbiji svakodnevno susreću. Istoga dana to pismo poslali su i na adresu Ministarstva zdravlja, Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje (RZZO), svim medijima, domovima zdravlja i kliničkim centrima u Srbiji, kao i predstavnicima republičke pokrajinske i gradske vlade koji imaju ulogu u zdravstvenoj zaštiti građana.

Pet gorućih problema dijabetičara koje su ove dve organizacije definisale su:

* nepostojanje savetovalištva za dijabetes

* isključenost osoba sa dijabetesom iz donošenja odluka

* nedovoljna zastupljenost modernih terapijskih opcija

* nedostupnost potrošnog materijala i medicinskih sredstava

* loš položaj osoba sa dijabetesom u društvu

Tkođe su za svaki problem ponudili rešenje.

Domovi zdravlja i savetovališta za dijabetes trebalo bi da budu nosioci preventivnih aktivnosti kako bi se stanovništvu ukazalo na to kako mogu da preduprede ovo oboljenje, ističu u ovim udruženjima.

Dijabetes (šećerna bolest)

Dijabetes je peti uzrok smrtnosti u Srbiji, stanje koje često počinje neopaženo i bez simptoma, otkrije se u kasnijoj fazi kada je već došlo do nekih komplikacija.

Dijabetes mellitus – tip 1, najčešće se javlja kod mlađih osoba (ispod 30. godine živiota). Nastaje tako što beta ćelije pankreasa insulin proizvode u veoma maloj količini, ili ga ne proizvode uopšte. Terapija insulinom primenjuje se od prvoga dana, a u obavezni deo terapije spadaju i (samo)kontrola, dijeta i fizička aktivnost. Simptomi ovog tiša dijabetesa su: povećana diureza (količina izlučene mokraće), žeđ, magljenje vida i gubitak težine uprkos normalnom ili povećanom apetitu.

Dijabetes mellitus – tip 2 je najrasprostranjeniji tip šećerne bolesti. Kod ovog tipa dijabetesa pankreas proizvodi insulin, ali u nedovoljnoj količini, ili je organizam stvorio otpornost na hormon insulina. Sreće se kod odraslih (starijih od 40 godina), gojaznih i osoba starije dobi. Kao najčešći uzročnici navode se stres, neadekvatna ishrana, neredovna fizička aktivnost i slično. Terapija kod ovih osoba je kombinovana – samo dijeta, ili dijeta i oralni antidijabetici (tablete), u svim slučajevima uz fizičku aktivnost. Ukoliko se ovom terapijom ne postižu adekvatni rezultati, primenjuje se insulinska terapija.

"Od kada su ukinuta savetovališta za dijabetes, osobe sa dijabetesom izgubljene su u sistemu zdravstvene zaštite", rekla je na konferenciji za novinare Bojana Marković, predsednica Udruženja za brobu protiv dijabetesa grada Beograda – Plavi krug. "Ukidanjem savetovališta, broj komplikacija izazvanih dijabetesom i lošom kontrolom stanja se povećava, a izabrani lekar često nema vremena da se detaljno posveti osobi sa dijabetesom u toku svog radnog vremena", rekla je predsednica "Plavog kruga". On aje pozvala Ministarstvo zdravlja da nastavi i završi aktivnosti u vezi sa ponovnim uvođenjem savetovališta, koje bi se odnosile i na bolju edukaciju izabranih lekara.

"Plavi krug" i Dijabetološki savez Srbije ocenili su i da odnos države i udruženja osoba sa dijabetesom nije dovoljno snažan, te da je potrebno da država ta udruženja prepozna kao sebi ravnopravne partnere u donošenju odluka koje se tiču osoba sa dijabetesom i u njihovoj edukaciji.

Veliki problem sa kojim su dijabetičari u Srbiji suočeni jeste i činjenica da postoji jedan broj terapijskih opcija koje poboljšavaju život osobama sa dijabetesom, a koje nisu pokrivene zdravstvenim osiguranjem.

"Zbog nedovoljne zastupljenosti modernih terapijskih opcija, 83 odsto osoba sa dijabetesom tip 2 (vidi okvir!) koje su na postojećoj terapiji, nemaju regulisan šećer u krvi, što dovodi do pogoršanja zdravstvenog stanja dijabetičara i komplikacija dijabetesa koje državu koštaju mnogo", rekla je Stela Prgomelja, potpredsednica Dijabetološkog saveza Srbije. "Savremene terapije u kontroli dijabetesa koje odlažu prelazak na insulin nisu pokrivene sredstvima zdravstvenog odiguranja u Srbiji, za razliku od mnogih zemalja, čak i onih manje razvijenih od Srbije", dodala je Prgomelja i ukazala da je neophodno da trakice za merenje šećera u krvi budu dostupne ravnopravno za sve osobe sa dijabetesom. Postojeća situacija u Srbiji govori da osobe na intenziviranoj terapiji do 26. godine imaju pravo na mesečno 150 trakica koje su pokrivene zdravstvenim osiguranjem, a osobe posle 26. godine samo na 50 trakica mesečno, dok osobe sa dijabetesom tipa 2 uopšte nemaju pravo na trakice, upozoravaju udruženja i u svom pismu dodaju da je potrebno razmotriti i proširenje indikacija za insulinske pumpe.

Međutim, dijabetičarima u Srbiji nije preko potreban samo pomak u terapiji. Neophodan im je i pomak u prihvatanju njihovih potreba i posebnosti od strane društva.

Ninoslav Rašković, maratonac sa dijabetesom tip 1, ističe da je u društvu prisutna velika stigmatizacija osoba sa dijabetesom. Primeri nerazumevanja i diskriminacije su česti te je potrebno podizanje opšte svesti javnosti o dijabetesu. Ninoslav rekreativno trči maratone i ultramaratone na 50 km, svakodnevno trenira, ide na posao, brine o porodici… Kako kaže, fizička aktivnost ne samo da utiče na poboljšanje opšteg stanja njegovog organizma, već jača i volju za lakšim prevazilaženjem svakodnevnih problema.

Definisanje gorućih problema i poziv ključnih ustanova i pojedinaca na dijalog samo je početak transparentne kampanje za bolji položaj osoba sa dijabetesom u Srbiji. Njihovi predstavnici su rekli da će javnost biti redovno obaveštavana o sastancima sa relevantnim stranama i rešenim i nerešenim problemima. Nadamo se da na prve sastanke sa adresatima pisma neće dugo čekati.