Protest "Stop krvavim košuljama" iznenadio je sve: organizatore i učesnike veoma prijatno, a vlast krajnje neprijatno o čemu najbolje svjedoči već legendarni izvještaj Studija B sa lica mjesta. Naime, zatečeni velikim odzivom građana, urednici i reporterka ove televizije nisu mogli smisliti ništa bolje osim vulgarne naprednjačke propagande čiji vrhunac izgubljenosti i nemoći predstavlja tvrdnja da su okupljeni kišobranima mlatili jedni druge. Hoće to i tako da ispadne kada se živi u paralelnoj stvarnosti koju sami kreirate…

Seizmografski osjetljiv i na najmanja podrhtavanja političkog tla, šef države, vladajuće partije i vrhovni komandant Aleksandra Vulina, odmah je krenuo sa kontrolom štete i najnužnijom sanacijom. Svjestan da su francuski "žuti prsluci" ostavili popriličan dojam na biračko tijelo, Vučić je požurio da napravi razliku između sebe i Emanula Makrona koga, inače, nikako da ugosti. Uglavnom, ako je predsjednik Francuske popustio i pozvao na nacionalni dijalog, predsjednik Srbije poručuje da mu ništa slično nije ni na kraj pameti: "Šetajte do mile volje, ja nijedan zahtev nikada neću da vam ispunim. Može i pet miliona da vas se skupi."

Prosta naprednjačka duša nakon ove izjave mora da je duboko potresena. Dobro, možda ne baš pet miliona – misli ona u sebi – ali zar Vučićeve riječi nisu priznanje da je toliko satanizirana i marginalizirana opozicija sposobna da pokrene masovne demonstracije? I šta će tada biti? Tekovi, molotovljevi kokteli i krv na ulicama? Čeka li nas novi Peti oktobar i što će onda biti sa našima sinekurama, funkcijama u javnim poduzećima, namještenim privatnim poslovima…?

Biće da je i Vučić u letu shvatio šta je izgovorio, ali i kako bi to zvučalo u toj istoj Francuskoj ili nekoj drugoj demokratskoj zemlji, pa se brže bolje zaklonio iza izbora: "Možete samo da dobijete izbore; e kada dobijete izbore ispunjavajte ono što je narodu obećano…"

Ovim je konfuzija u naprednjačkoj duši prešla na viši nivo. Čekajte ljudi, nije li sam Vučić nije onoliko ponavljao da će novi izbori biti kada im dođe vrijeme? I da li je moguće da će po prvi put rušiti svoju vladu pod pritiskom političke konkurencije? Predstavlja li to jasan znak da je pravo stanje u zemlji sasvim različito od onog kakvim ga prikazuju režimski mediji? Ovo tim prije što je trenutni zahtjev opozicije – okončanje političkog nasilja…

Odmičući dalje u izjavi, Vučić je valjda nastojao umiriti javnost i pokazati demokratski potencijal rekavši kako su na protestu mahom bli zastupljeni pripadnici srednjeg i višeg srednjeg sloja, te da treba preispitati zbog čega su oni nezadovoljni. Već izmučena naprednjačka duša time je iz zbunjenosti direktno prešla u tupilo. Što tu ima da se preispituje? Zar ti ljudi nisu izdajnici, neprijatelji, lopuže, žigosani upropastitelji zemlje? Od kada je na cijeni obrazovanje, stručnost, lični integritet, dostignuća u karijeri, sloboda govora, tolerancija i slične vrednosti? Još samo da ukinu "Minut-dva" na Pinku i da onaj posljednji u partiji ugasi svijetlo…

Sutra je uvijek novi dan, a i jutro je pametnije od večeri. To zna većina ljudi uključujući i Vučića. Prespavavši i presabravši se, okupio je svoje partijske glavare – piše Blic pozivajući se na nezvanične izvore – i rekao im kako "neće da trpi pritiske i ucene sa ulice, a posebno ne u trenutku kada razapinju srpski narod na Kosovu i Metohiji", te da je "sit prevaranata i najgorih lopova koji bi da vrate zemlju u dvijehiljadite i još jedanput razore sve što je mukom sazidano".

Pokislu naprednjačku dušu tako je konačno ogrijalo sunce. Ako ona išta razumije, onda je to neobjavljeno ratno stanje uslijed ugroženosti nacije i, u pod tim kišobranom, brutalan obračun sa svakim neistomišljenikom. A ono što učesnici protesta protiv krvavih košulja nikad ne bi razumjeli jeste izlazak na nove izbore pod istim uvjetima kakvi su bili svi prethodni u proteklih sedam godina. Ukoliko se to kojim slučajem ipak desi, tada bi sa punim pravom mogli potegnuti kišobrane i na taj način – retrospektivno i dubljem smislu – potvrditi izvještaj Studija B.